Zagađenje rijeka i izvora u Srbiji predstavlja ozbiljan ekološki problem koji pogađa lokalne zajednice, bioraznolikost i zdravlje ljudi. Glavni izvori zagađenja dolaze od industrijskih postrojenja, nepročišćenih otpadnih voda, poljoprivrede i nelegalnih deponija. Evo pregleda nekih najznačajnijih rijeka i izvora koji su podložni zagađenju, kao i mjere koje se poduzimaju za borbu protiv ekocida.
1. Rijeka Dunav
Dunav prolazi kroz veći dio Srbije, od granice s Mađarskom do granice s Rumunjskom, i predstavlja jednu od najvažnijih rijeka u zemlji. Dunav je izložen zagađenju iz različitih izvora, uključujući industrijski otpad, nepročišćene otpadne vode iz gradova, poljoprivredne pesticide i gnojiva. Gradovi poput Beograda i Novog Sada ispuštaju velike količine nepročišćenih otpadnih voda direktno u rijeku, što dovodi do smanjenja kvaliteta vode. Beograd i Novi Sad imaju planove za izgradnju velikih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali ti projekti sporo napreduju. U međuvremenu, ekološke organizacije prate kvalitetu vode i organiziraju akcije čišćenja obala Dunava.
Postoje i međunarodni projekti kroz Dunavsku komisiju, koja koordinira zaštitu i očuvanje ekosustava rijeke u više zemalja kroz koje prolazi.
2. Rijeka Sava
Sava prolazi kroz zapadni dio Srbije, a gradovi poput Šapca i Sremske Mitrovice nalaze se uz njen tok.
Zagađenje Save dolazi od industrijskih postrojenja, poljoprivrednih aktivnosti i komunalnih otpadnih voda. Pesticidi i gnojiva iz poljoprivrede, kao i otpad iz manjih naselja, predstavljaju značajnu prijetnju kvaliteti vode. Srbija je dio **Međunarodne komisije za sliv rijeke Save** koja radi na unapređenju kvaliteta voda u regiji. Također, lokalne vlasti ulažu u male sisteme za prečišćavanje otpadnih voda, posebno u ruralnim područjima.Ekoaktivisti često organiziraju akcije čišćenja rijeke, ali dugoročno rješenje zahtijeva bolje upravljanje industrijskim otpadom i razvoj komunalne infrastrukture.
3. Rijeka Velika Morava
Velika Morava teče kroz centralni dio Srbije i ulijeva se u Dunav. Velika Morava je jedna od najzagađenijih rijeka u Srbiji, s otpadnim vodama iz industrije, rudarstva i nepročišćenih komunalnih voda koje se ulijevaju direktno u rijeku. Industrijska postrojenja iz gradova poput Ćuprije i Paraćina su veliki zagađivači. Lokalne zajednice u centralnoj Srbiji prepoznaju problem i rade na izgradnji infrastrukture za prečišćavanje otpadnih voda. Međutim, financijska sredstva su ograničena, a projekti se sporo provode. Ekološke organizacije traže strožiju regulaciju industrijskog otpada i uvođenje kazni za zagađivače.
4. Rijeka Ibar
Rijeka Ibar teče kroz zapadni dio Srbije, od Crne Gore do ušća u Zapadnu Moravu. Ibar je podložan zagađenju od rudarske industrije, posebno u područjima oko Kosovske Mitrovice, gdje je rudnik Trepča poznat po ispuštanju toksičnih tvari poput olova i cinka u rijeku. Nepročišćene otpadne vode iz gradova dodatno pogoršavaju situaciju. Aktivisti i organizacije upozoravaju na visoke razine toksičnih tvari u Ibru i pokušavaju podići svijest o potrebi hitnih mjera za sanaciju rudarskog otpada. Međutim, rješavanje ovog problema zahtijeva značajne financijske i tehničke resurse, koji trenutno nisu u potpunosti dostupni.
5. Rijeka Tamiš
Tamiš teče kroz sjeveroistočni dio Srbije i ulijeva se u Dunav. Tamiš je zagađen otpadnim vodama iz naselja i poljoprivrednim pesticidima i gnojivima. Velika količina obradivih površina oko rijeke dovodi do zagađenja podzemnih voda i samog Tamiša. Lokalne zajednice i ekološke organizacije rade na podizanju svijesti među poljoprivrednicima o održivim praksama, kako bi se smanjila upotreba pesticida i gnojiva. Postoje i planovi za poboljšanje sustava za prečišćavanje otpadnih voda u manjim naseljima uz rijeku.
Izvori zagađenja i borba protiv ekocida
1. Industrijski otpad: Industrijski pogoni, posebno oni koji se bave rudarenjem, metalurgijom i kemijskom proizvodnjom, često ispuštaju toksične tvari u rijeke bez adekvatne filtracije. Zagađenja rijeka kao što su Ibar, Velika Morava i Dunav često potječu iz ovih izvora.
– Mjere zaštite: Vlada Srbije pokušava modernizirati industrijske standarde kroz zakone o zaštiti okoliša, ali provedba je često nedovoljna. Postoje međunarodni projekti koji pomažu Srbiji u smanjenju industrijskog zagađenja, no napredak je spor.
2. Nepročišćene otpadne vode: Veliki broj gradova i naselja nema adekvatne sisteme za prečišćavanje otpadnih voda, što dovodi do ispuštanja nepročišćenih voda direktno u rijeke.
– Mjere zaštite: U većim gradovima poput Beograda i Novog Sada planiraju se veliki projekti za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali ti projekti zahtijevaju značajna sredstva. Lokalne inicijative i međunarodna pomoć ključni su za ostvarenje ovih projekata.
3. Poljoprivredni zagađivači: Pesticidi i gnojiva koja se koriste u poljoprivredi često dospijevaju u podzemne vode i rijeke, pogoršavajući kvalitetu vode.
– Mjere zaštite: Održiva poljoprivreda i edukacija poljoprivrednika o smanjenju upotrebe kemikalija u velikoj mjeri pomažu u smanjenju zagađenja. Postoje i ekološki programi koji promiču organsku poljoprivredu i smanjenje štetnih tvari.
4. Nelegalne deponije: Jedan od glavnih problema zagađenja u Srbiji su ilegalne deponije koje često završavaju u ili pored rijeka, doprinoseći zagađenju tla i voda.
– Mjere zaštite: Ekološke organizacije i lokalne vlasti redovito organiziraju akcije čišćenja, ali problem ilegalnog odlaganja otpada i dalje postoji. Potrebna je stroža kontrola i kazne za prekršitelje.
Zagađenje rijeka i izvora u Srbiji ozbiljan je problem koji zahtijeva koordinirane napore vlade, lokalnih zajednica, industrije i međunarodnih partnera. Iako postoje neki pomaci u zakonodavstvu i projektima za poboljšanje infrastrukture, izazovi su i dalje veliki. Borba protiv ekocida zahtijeva ulaganje u održivu infrastrukturu, strožu provedbu zakona i edukaciju stanovništva o važnosti očuvanja prirodnih resursa.
H.B., Foto: Pixabay
