Dragoljub je biljka koja pripada porodici Tropaeolaceae i porijeklom je iz toplih krajeva južne Amerike. U svom izvornom staništu dragoljub je trajnica, ali se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka. Poznat je i pod nazivom potočarka. Veoma je osjetljiv na hladnoću i najviše mu odgovaraju topla, sunčana mjesta koja su tijekom najjačeg sunca ipak malo zaklonjena laganom sjenom. Postoje visoke vrste koje dosegnu visinu i do 2 metra te uglavnom pužu po tlu jer nemaju vitice za penjanje i grmolike vrste. Dragoljub cvate u nijansama, u spektru od blijedo žute, preko različitih kombinacija narančaste pa sve do crvene boje. Cvjetovi dragoljuba jako su privlačni kukcima, osobito bumbarima.
Ova biljka najviše voli rasti na pjeskovitim, siromašnim tlima. Ukoliko je posađen u tla koja obiluju dušikom, jako razvija listove i često ne cvate, zato nipošto nije preporučljivo dohranjivati ga različitim gnojivima ili ga saditi u blizinu biljaka koje vežu dušik u tlo kao što su mahunarke, djetelina i vučika. Sije se krajem travnja i tijekom svibnja.
Čitava biljka je jestiva i obiluje vitaminom C. Cvjetni pupovi i sjemenke svojim okusom podsjećaju na papar, a cvjetovi se mogu koristiti u salatama, a zelene sjemenke ukiseljene kao kapare. Također je i lišće moguće pripremiti kao proljetnu salatu.
Pored toga što je jestiv, dragoljub spada i u najjače prirodne antibiotike te se u tu svrhu koriste tinktura od biljke te svježe iscijeđen sok biljke. Također je i dobar antiseptik i laksativ.
Dragoljub je idealna biljka koja može poslužiti za prekrivanje komposta i sadi se uokolo na način da je kompostište tijekom ljeta zaklonjeno puzajućim dragoljubom. On ne samo da pruža zaklon od vjetra, već također može poslužiti i kao dražesna zaštita od pogleda.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
