U svakodnevnom životu često susrećemo ljude koji neprestano sumnjaju u tuđe namjere. U svakome vide potencijalnog prevaranta, očekuju izdaju, govore o nepoštenju i upozoravaju na skrivene igre. No postavlja se zanimljivo pitanje: otkrivaju li takvi ljudi zapravo više o sebi nego o drugima?
Ovom temom bavili su se brojni stručnjaci za ljudsko ponašanje, među kojima se posebno ističu Robin Dreeke i Paul Ekman.
Ljudi često promatraju druge kroz vlastite obrasce
Robin Dreeke, bivši FBI stručnjak za procjenu ljudskog ponašanja, godinama je proučavao kako procijeniti kome se može vjerovati. Njegov pristup nije bio usmjeren na osudu ljudi, nego na razumijevanje njihovih motiva i obrazaca ponašanja. Dreeke smatra da ljudi vrlo često svijet promatraju kroz vlastite vrijednosti, strahove i iskustva.
Drugim riječima, osoba sklona manipulaciji često će pretpostaviti da i drugi manipuliraju. Netko tko često skriva informacije može vjerovati da svi oko njega nešto skrivaju. Takvi obrasci ne moraju biti svjesni, ali mogu snažno utjecati na način na koji promatramo druge ljude.
Prevaru najlakše očekuje onaj tko razumije logiku prevare
Ovdje dolazimo do psihološkog fenomena poznatog kao projekcija.
Projekcija nastaje kada osoba vlastite misli, motive ili ponašanja nesvjesno pripisuje drugima. Zato psiholozi već desetljećima upozoravaju da optužbe ponekad više govore o onome tko ih iznosi nego o osobi kojoj su upućene.
To ne znači da je svaka sumnja neutemeljena. Ljudi koji su bili izdani, prevareni ili povrijeđeni također mogu razviti pojačan oprez. Međutim, kada netko kronično i bez jasnih razloga u svima vidi prijevaru, manipulaciju ili zavjeru, stručnjaci smatraju da vrijedi analizirati i unutarnje motive takvog ponašanja.
Paul Ekman: Nema jednog znaka koji otkriva lažljivca
Paul Ekman jedan je od najpoznatijih svjetskih istraživača laganja i neverbalne komunikacije. Njegova istraživanja pokazala su da ljudi često pokušavaju sakriti svoje namjere, ali i da ne postoji jedan nepogrešiv znak koji otkriva laž.
Ekman upozorava da je vrlo opasno donositi zaključke na temelju jedne geste, jednog pogleda ili jedne izjave. Umjesto toga treba promatrati cjelokupni obrazac ponašanja.
Ipak, Ekman je također otkrio da ljudi tijekom laganja često nesvjesno otkrivaju unutarnje sukobe, emocije i skrivene namjere kroz takozvana „curenja informacija“ – sitne znakove koje ne uspijevaju potpuno kontrolirati.
Zašto neki ljudi stalno govore o poštenju?
Jedno od najzanimljivijih pitanja glasi: Govore li najviše o poštenju upravo oni koji ga najmanje slijede? Na to ne postoji univerzalan odgovor.
Postoje ljudi kojima su poštenje, čast i moral doista temeljne životne vrijednosti. Međutim, psihologija poznaje pojavu u kojoj pojedinci pretjerano naglašavaju upravo one vrline koje im nedostaju ili oko kojih osjećaju unutarnju nesigurnost.
Zbog toga iskusni istražitelji rijetko procjenjuju ljude prema onome što govore o sebi. Mnogo više pažnje posvećuju dosljednosti između riječi i djela.
Skrivene igre često otkrivaju same sebe
Mnogi ljudi vjeruju da uspješno skrivaju svoje namjere. Međutim, stručnjaci za ponašanje upozoravaju da dugoročno upravo obrasci ponašanja postaju najjači dokaz nečijeg karaktera.
Netko može govoriti o poštenju, a iza kulisa raditi suprotno. Može optuživati druge za manipulaciju, dok sam manipulira. Može upozoravati na laži, a sam prikrivati istinu.
Problem za takve osobe jest što se s vremenom stvara obrazac koji okolina počinje primjećivati. Ljudi možda neće odmah vidjeti pojedinačnu laž ili manipulaciju, ali će primijetiti nedosljednost.
No i Robin Dreeke i Paul Ekman kroz svoj rad ukazuju na važnu činjenicu: ljudi vrlo često druge procjenjuju kroz vlastite filtre, vlastite strahove i vlastita iskustva. Zato ponekad osoba koja najglasnije govori o prijevari, nepoštenju i skrivenim igrama nesvjesno otkriva upravo ono što najbolje poznaje.
Pripremio Toni Eterović
