Profesor marketing Scott Galloway u svom TED Talk govoru bavio se temom kako današnja Amerika privilegira starije generacije na uštrb mladih ljudi. Smatra da je to izrazito kontradiktorno jer većina ljudi u SAD-u tvrdi da su im djeca najvažnija stvar u životu. Istovremeno kroz političke i ekonomske odluke stvaraju svijet koji je za njih nepovoljniji od onoga u kojem su sami odrasli. Galloway ističe da se prvi put u modernoj američkoj povijesti događa situacija u kojoj generacija koja je danas u svojim tridesetima živi lošije od generacije koja je bila u tridesetima nekoliko desetljeća ranije.
Nekretnine, plaće i rast bogatstva
Kao jedan od glavnih primjera navodi tržište nekretnina. Prosječna kuća 1989. godine koštala je oko 290 tisuća dolara, dok danas košta oko 420 tisuća dolara. Istovremeno je mjesečni trošak hipotekarnog kredita narastao s približno 1100 na oko 2300 dolara. Kupovna moć stanovništva također je rasla, ali ne ni približno proporcionalno rastu cijena nekretnina.
Ukupno gospodarstvo je naraslo i životni standard je viši nego prije, ali minimalne plaće nisu pratile taj rast. Galloway navodi da bi minimalna satnica danas iznosila oko 22 dolara da je nastavila rasti tempom kojim je rasla prethodnih desetljeća. Umjesto toga, u mnogim dijelovima SAD-a ona se još uvijek kreće oko 9 do 10 dolara po satu.
Problem dodatno pogoršava činjenica da se ne gradi dovoljno novih stambenih jedinica, dok je postojećim nekretninama značajno porasla vrijednost. Sličnu logiku vidi i na tržištu kapitala. Dionice koje su kupljene prije nekoliko desetljeća po nižim cijenama danas vrijede višestruko više zahvaljujući rastu gospodarstva. Problem je što te dionice dominantno posjeduju starije, a ne mlađe generacije.
Korona, inflacija i prijenos bogatstva
Posebno naglašava koliko je pandemija koronavirusa bila povoljna za ljude poput njega. Tijekom tog razdoblja država je ogromnim intervencijama ubacivala novac u gospodarstvo. Dionice su rasle jer je u opticaju bilo više novca, a kamatne stope bile su izrazito niske. Ljudi koji su već imali pristup kapitalu, najčešće starije generacije, mogli su doći do velikih količina jeftinog novca.
Nakon toga dolazi inflacija, kamatne stope ponovno rastu, a mlađe generacije koje tek žele kupiti stan ili kuću suočavaju se s mnogo višim cijenama nego prije pandemije. Galloway smatra da je upravo taj proces dodatno povećao jaz između generacija.
To se vidi i iz statistika. Godine 1989. osobe starije od 70 godina držale su oko 19% ukupne imovine kućanstava. Do 2023. taj je udio narastao na približno 30%, što po njemu pokazuje da se sve veći dio bogatstva koncentrira kod starijih generacija.
Fakulteti, prilike i strukovna zanimanja
Velik problem vidi i u sustavu visokog obrazovanja. Fakulteti postaju sve skuplji i istovremeno primaju sve manji broj studenata. Kao primjer navodi Sveučilište Kalifornije koje je 1989. godine primalo oko 27% prijavljenih kandidata, dok danas prima tek oko 7%.
Po njegovom mišljenju, svrha fakulteta trebala bi biti pretvaranje običnih i neprivilegiranih ljudi u uspješne ljude s boljim životnim prilikama. Smatra da studenti koji dolaze iz financijski stabilnih obitelji i već imaju iznimne rezultate često manje trebaju pomoć sustava nego oni koji dolaze iz težih životnih okolnosti. Zbog toga smatra da bi određenu razinu privilegije trebali imati studenti koji dolaze iz socioekonomski nepovoljnijih sredina kako bi dobili bolje prilike za napredak.
Istovremeno smatra da nedostaje mladih ljudi u strukovnim programima. Po njemu u mnogim zanatima i tehničkim zanimanjima postoji veći prostor za visoke prihode nego na velikom broju fakultetskih smjerova. Problem je što su fakulteti postali simbol prestiža zbog kojeg mladi i njihove obitelji često inzistiraju na studiranju. Rezultat toga je da dio studenata upiše fakultet, studira godinu ili dvije, nagomila značajne dugove i na kraju odustane bez diplome.
Društvene mreže i seksualna recesija
Scott Galloway izrazito kritizira društvene mreže. Ističe da statistike pokazuju rast depresije, samoozljeđivanja, suicida i drugih problema mentalnog zdravlja paralelno s rastom važnosti društvenih mreža u svakodnevnom životu. Smatra da one imaju značajno negativan utjecaj na mlade ljude. Zagovara provjeru identiteta za pristup društvenim mrežama i zabranu korištenja osobama mlađima od 16 godina.
Također vjeruje da društvo prolazi kroz problem koji naziva seksualna recesija. Sve je manje bliskih odnosa, socijalizacije i povezivanja među mladima. To po njemu nije izoliran problem nego dio šireg društvenog trenda koji utječe na kvalitetu života, mentalno zdravlje i natalitet.
Što predlaže kao rješenje?
Galloway smatra da bi se mnogo toga promijenilo kada bi ljudi osvijestili da mnoge današnje odluke dugoročno štete upravo generacijama koje tvrde da najviše vole.
Kao moguća rješenja navodi ulaganje u takozvana third places, odnosno mjesta okupljanja ljudi izvan posla i doma. Zalaže se za jačanje ideje zajednice i općeg dobra kroz odgoj i obrazovanje, gradnju većeg broja stanova te porezne olakšice za obitelji s djecom kako bi se potaknuo natalitet.
Također podržava besplatne mentorske programe za mlade ljude te afirmativne mjere koje bi osobama iz različitih socioekonomskih skupina omogućile jednake prilike za uspjeh. Po njemu, mnogi problemi s kojima se mladi danas suočavaju nisu posljedica manjka sposobnosti ili truda. Nego sustava koji je tijekom posljednjih desetljeća postao sve povoljniji za starije generacije.
B.M. FOTO: youtube
