Slučaj Dragomira Petrovića, poznatijeg kao Buvel, godinama izaziva bijes i nevjericu javnosti jer mnogi smatraju da je riječ o monstruoznom ubojici koji nakon svega više nikada ne bi smio vidjeti lice ulice.

Posebno zbog činjenice da ubojstvo Petra Vuknića nije bilo prvi krvavi zločin povezan s Buvelom. Javnost ga pamti kao recidivista koji je ranije bio osuđivan za brutalno ubojstvo starije žene, zbog čega danas mnogi postavljaju pitanje kako je sustav uopće dopustio da ponovno bude na slobodi i ponovi zločin i opet vještaci i sud izpregovaraju manju kaznu koju odslužuje za okrutno ubojstvo.

Slučaj Buvela i pitanje pravde za Petra Vuknića

U slučaju Petra Vuknića sudski postupak utvrdio je da je žrtva teško ranjena, potom odvezena na područje Kozjaka i ostavljena na smetlištu na Malački da iskrvari i umre u agoniji. Upravo taj detalj ostavio je dubok šok u javnosti. Ranjen čovjek bačen kao otpad da umire sam.

Prvotno je Buvel bio osuđen od predsjednika vijeća Županijskog suda u Splitu Zorana Ivaniševića na 32 godine zatvora zbog teškog ubojstva na okrutan način. No nakon ukidanja presude i novih medicinskih vještačenja dolazi do potpunog preokreta u interesu gole laži koja je ako ništa za pravosudnu inspekciju i više istance viših sudova revizije postupka.

Ključno pitanje postalo je koliko je dugo Petar Vuknić bio svjestan i koliko je patio prije nego što je izgubio svijest.

U postupku su se analizirali nalazi i procjene medicinskih vještaka, a sud je prihvatio procjenu da je zbog jakog krvarenja žrtva izgubila svijest nakon otprilike 15 minuta. Upravo zbog takvog tumačenja zaključeno je da pravno nije dokazano “osobito okrutno” ubojstvo, nego “obično” ubojstvo. Kazna je potom smanjena na 18 godina zatvora.

Kako 15 minuta umiranja ranjenog čovjeka na smetlištu nije okrutno?

Ovaj monstruozni ubojica mirno broji dane u zatvoru i čeka Vrhovni sud da mu spušta kaznu. Mnogi građani i danas ne mogu prihvatiti da je sustav praktički zaključio kako 15 minuta umiranja ranjenog čovjeka na smetlištu nije dovoljno za kvalifikaciju okrutnosti. Jesu li vještaci i suci isto prošli na sebi pa po tome procjenjuju patnju i odluke?

U javnosti su se spominjala i imena vještaka koji su sudjelovali u medicinskim procjenama, a cijeli slučaj postao je simbol rasprave o tome, može li se ljudska agonija matematički mjeriti, jesu li zakonski kriteriji izgubili dodir sa zdravim razumom i štiti li sustav dovoljno društvo od najopasnijih recidivista.

Za velik dio građana ovdje više nije riječ samo o jednom predmetu nego o osjećaju da sustav ponekad banalizira monstruoznost samog zločina.

Ubio brutalno u pljački staricu, oprošteno. Ranjenog bacio da iskrvari, smanjeno

Jer čovjek koji: ubije staricu, potom ranjenog čovjeka odveze na vrh Kozjaka i ostavi ga da iskrvari, u očima mnogih građana nije osoba kojoj bi društvo ikada više smjelo dati novu priliku na slobodi.

Zato slučaj Buvela i danas ostaje jedno od najtežih pitanja hrvatskog pravosuđa i simbol rasprave o tome jesu li kazne za najokrutnije zločine dovoljno stroge i razumije li sustav uopće kako javnost doživljava pojam monstruoznosti i patnje žrtava.

Udarao, tukao i ubio staricu od 90 godina

Prema dostupnim sudskim izvještajima, Dragomir Petrović bio je povezan s brutalnim napadom na 90-godišnju Njemicu Ana Mariju Gombert u Frankfurtu 1998. godine. Prema optužbama i kasnijim navodima iz postupka, starica je napadnuta zbog novca nakon što su joj počinitelji pod izgovorom ulaska s cvijećem ušli u stan.

Tijekom napada korišteni su elektrošokovi, žrtva je više puta udarana tupim predmetom po glavi i tijelu, a zadobila je i tešku ozljedu oka nakon uboda šiljastim predmetom. Starica je preminula nekoliko mjeseci kasnije od posljedica brutalnog napada. Petrović je za to ubojstvo iz koristoljublja osuđen na samo tri godine.

Vuknić nikada nije osuđen ni prekršajno ni kazneno

Iako su neki mediji prikazali Vuknića kao pripadnika krim miljea, isti nikada nije osuđivan ni prekršajno ni kazneno. Bio je dobrovoljni darivatelj krvi i imao je radni staž. Prvi u Hrvatskoj uspio je na Vrhovnom sudu pobiti nagodbu Uskoka i tražio suđenje braneći sa da nije kriv u optužbi protiv njega i postupka koji nikad nije završio.

Buvel je ili naručeno ili smišljeno došao u konflikt sa Vuknićem. Priča nije dugo trajala, navodno ga je ubio metkom u trbuh na Žnjanu. Umjesto da ga je ranjenog prebacio do hitne pomoći, on je odvezao ga na Kozjak Malačku da mučenički iskrvari.

Vještak patologije uspio konstatirati da je baš 15 minuta trajala patnja i da nije okrutna?

Postavlja se pitanje kako je iti jedan vještak patologije mogao konstatirati da je baš 15 minuta trajala patnja, a ako je trajala baš 15 minuta a ne 20 minuta, kako to nije okrutno i zvijerski???

Ministar pravosuđa mora pod hitno revidirati mnoge postupke ma koliko koštali jer najveću cijenu plaćaju građani. Makar svjedočilo 10 patologa i psihijatara, neke stvari su prozirne i imamo prava biti ogorčeni građani koji traže izvanredne revizije postupaka po novoj izmjeni zakona. Na pet sudaca profesionalaca, tužitelja i svega nužnog za revizije okrutnih ubojica koje je dio sustava spriječio imenovati pravim imenom.

Monstrumi ne zaslužuju nikada više dijeliti dah sa ulicom.

Pripremio Imperij tim, Cropix