Brojna mladost danas se pita na javnim mjestima kako je hrvatski zakon omogućio da psihijatar Boran Uglešić, koji je gotovo 20 godina bio obuhvaćen postupkom u aferi „Dijagnoza“, danas gradi veliki privatni zdravstveni sustav. Paralelno sa istim državna bolnica ima kronični nedostatak radne snage, a svaka kritika javnosti je “nemoguća jer novac radi svoje”. Uglešić se ipak trebao obratiti svojoj ciljanoj publici a ne uvredama javnosti.
Afera „Dijagnoza“ trajala je gotovo 20 godina
U aferi „Dijagnoza“ liječnike i druge osobe teretilo se za sređivanje lažne medicinske dokumentacije i invalidskih mirovina.
2025. Boran Uglešić je nepravomoćno je osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora. Dio optuženika priznao je krivnju ili se nagodio s tužiteljstvom, dok je dio postupka otišao u zastaru, a neki su optuženici preminuli tijekom suđenja. Dr. Uglešić nije proglašen pravomoćno krivim, on ostaje nevin za sada no to nije suština priče.
Nikada se Boran nije javno očitovao za javnost nego sve preko odvjetnika što ukazuje neke stvari u najmanji slučaj nisu iskrene prema građanima. Iako ga opisuju kao dobrog liječnika, našli smo se u situaciji da se moramo opredjeliti za njega ili ostatak svijeta.
Od afere do privatnog zdravstvenog sustava
Danas Uglešić razvija privatni zdravstveni sustav, uključujući Health & Care Centar u Dugopolju vrijedan oko 20 milijuna eura. Prema medijskim objavama, centar ima 215 kreveta, a mjesečni smještaj prelazi 3000 €ura.
Tko u Hrvatskoj može izdvojiti toliko novca za smještaj starije ili bolesne osobe? Za mnoge obitelji to nije zdravstvena usluga, nego nedostižan luksuz. Zato često zakupljeni medijski prostori tvrtke izazivaju zgražanje čitatelja jer mi nismo ciljana skupina koja može nekoga strpati u dom za 3.000 €ura i zatim nas zovu u Dugopolje na kavu za 2 eura kao da u Splitu nema kave.
Privatno zdravstvo i investicije imaju pravo postojati. Problem nastaje kada građani osjećaju da se najbolja skrb pretvara u privilegiju bogatih.
I mi smo u početku ponudili suradnju
Moramo priznati i vlastitu pogrešku.
U početku smo ponudili suradnju bolnici, vjerujući da surađujemo s ustanovom koja se bavi mentalnim zdravljem i može učiniti nešto korisno za građane.
Naše predsjedništvo zaustavilo je tu ideju i upozorilo uredništvo da bi takva suradnja mogla biti antireklama društvu za koje se borimo.
Mi se borimo za socijalnu pravdu iako i sami ponekad neki od urednika idu privatnicima se liječiti. Ali ne možemo istodobno promovirati sustav koji je velikom dijelu tih ljudi financijski nedostupan.
Građani su bijesni
Komentari građana pokazuju frustraciju zbog cijena, raskoši, straha od privatnog zdravstva i načina promocije. Zakupljeni su svi medijski prostori da hvale projekt, svi političari odreda se dive i hvale, valjda su se preplatili, a većina nema taj luksuz da si priušte i vide samo cifre.
Neki komentari prelaze granicu i to nije opravdano. Ali iza tog bijesa postoji stvaran problem: ljudi vide velike privatne zdravstvene centre dok se javno zdravstvo bori s nedostatkom novca, kadra i osnovnih uvjeta. Ljudi danas doslovno strahuju od hitnih prijema i čekanja u bolnicama na red..
Borben Uglešić
Borben Uglešić bio je jedan od najvažnijih ljudi splitske psihijatrije, doajen struke kojemu mnogi pacijenti i njihove obitelji pripisuju velike zasluge za pomoć u najtežim životnim krizama.
Ljudi su nam svjedočili da im je pomagao kada su bili na rubu života. Čuli smo i priče o bombonjerama i drugim znakovima zahvalnosti, no kada očajan čovjek, pacijent nagrađuje liječnika, to radi iz duše a ne mićenja. Mnogi ljudi osjećaju dodatnu zahvalnost i to opravdavamo ako su u moći.
Ne smatramo da je svaki poklon liječniku automatski mito. Bombonijera nakon teške bolesti nije isto što i novac za protuuslugu, osobito u psihijatriji, gdje pacijent liječnika često doživljava kao osobu koja mu je pomogla preživjeti najteži trenutak. Tu se sud ni policija ne smiju mješati.
Prof. dr. Borben Uglešić otac Borana ostavio je veliko profesionalno nasljeđe. Najveći udar na njegovo ime došao je preko sina Borana.
Ovo nije napad na Uglešića
Zanima nas javni interes: kako funkcionira hrvatsko zdravstvo, zašto mentalno zdravlje postaje sve skuplje i gdje prestaje novinarstvo. Građanima se ne smije oduzeti pravo da pitaju.
Jer upravo građani plaćaju cijenu hrvatskog zdravstvenog sustava koje se nalazi na donjim stepenicama.
Luka Turudić
