Hrvatskom zdravstvu treba hitna pomoć. Ne još jedna reklama o novom uređaju. Ne još jedna lijepa fotografija nove zgrade. Trebaju ljudi, veće plaće i organizacija koja funkcionira. Po cijenu mega zaduženja. Zdravstvo je u kaosu a stalno je prometno.
Svatko tko je prošao hitni prijem, čekao pregled ili pokušao dobiti pomoć za teško bolesnog člana obitelji zna o čemu govorimo.
Razgovarali smo sa stotinjak građana. Čuli smo očaj, bijes, pritužbe, ali i imena liječnika i odjela koje ljudi posebno ističu. Ovo više nije obična kritika.
Sustav je pod ogromnim pritiskom, sustav je pao!
Na hitnoj nema dovoljno ljudi
Kada u kratkom vremenu stigne stotinu hitnih pacijenata, ni deset ljudi ne može napraviti čudo.
Treba ih zaprimiti. Trijažirati. Pregledati.
Obraditi. Smjestiti ili poslati dalje.
A svaki pacijent misli da je upravo njegov slučaj najhitniji. I često jest.
Tu nema mjesta za improvizaciju.
Plaće moraju biti prvi potez
Ako država mora birati gdje će prvo ulagati, zdravstveni djelatnici moraju biti pri vrhu liste.
Liječnik koji radi noću.
Sestra koja cijelu smjenu stoji uz pacijente.
Tehničar koji preuzima odgovornost za čovjeka u najtežem trenutku.
Ti ljudi ne smiju biti zadnja stavka proračuna.
Posebno je porazno kada se govori da pojedini zdravstveni djelatnici, osobito u hitnoj službi, imaju primanja koja su slabija od plaća u nekim javnim komunalnim sustavima.
Više vrijedi čovjek nego novi uređaj
Godinama slušamo o novim uređajima, milijunskim projektima, obnovljenim odjelima i velikim ulaganjima.
Sve to može biti potrebno. Ali uređaj ne može razgovarati s pacijentom.
Uređaj ne može napraviti trijažu.
Uređaj ne može provesti noć uz bolesnika. Uređaj ne može donijeti odluku kada se stanje pacijenta pogorša.
Bez ljudi nema zdravstvenog sustava.
Možemo kupiti najskuplju medicinsku opremu, ali ako nema dovoljno ljudi koji će na njoj raditi i brinuti o pacijentu, kupili smo samo skupu opremu.
Milijarde za infrastrukturu, a štednja na ljudima
Država ulaže ogromna sredstva u ceste, željeznice i druge projekte.
Ali ne može se graditi država tako da imamo nove kilometre pruga, a nemamo dovoljno ljudi u bolnicama. Spominju se i projekti poput željezničke pruge od Duge Rese do Novske, vrijedni oko milijardu eura.
Istodobno nam ljudi iz zdravstvenog sustava odlaze.
Split posebno osjeća pritisak
Među odjelima o kojima smo slušali najteža iskustva posebno se spominju neurologija i liječenje moždanih udara, ortopedija, gastroenterologija, psihijatrija, hitni prijemi, ali i bolnička kuhinja i pomoćne službe.
To nisu mjesta na kojima se može raditi na rezervi.
Pogotovo ne kada su ljudi umorni, potplaćeni i svakodnevno izloženi tuđoj bolesti, boli i smrti.
Najveća pogreška je štedjeti na ljudima
Kada čovjek dođe u bolnicu, dolazi jer više ne može sam.
Bolnica mu je posljednji oslonac. Zato je najgore moguće štedjeti upravo tamo gdje se spašavaju životi.
Dajte ljudima plaće zbog kojih će ostati. Dajte im dovoljno kolega da mogu normalno raditi. Organizirajte sustav tako da pacijent ne bude izgubljen između vrata, hodnika i šaltera.
Onda možemo razgovarati o uređajima, zgradama i velikim projektima.
Jer prije svega toga treba nam ono najvažnije – čovjek koji će biti tamo kada pacijent pokuca na vrata.
Pripremio Toni Eterović
