Rat dezinformacijama postaje jedno od ključnih obilježja našeg vremena. U takvom okruženju laž često poprima oblik istine, a društvene mreže pune su lažnih povijesti, izmišljenih konstrukcija, teorija zavjere i različitih narativa koji se šire nevjerojatnom brzinom.
Prirodno je tražiti jednostavno objašnjenje i jasno odrediti heroje i negativce.
Sve češće se događa da ljudi pogledaju jedan film ili kratak video i na temelju toga donesu konačne i definitivne zaključke o složenim političkim i povijesnim pitanjima. Teme poput ukrajinskog rata, Izraela i Palestine, politike Rusije, uloge Sjedinjenih Država ili događaja u Iranu i Libiji često se svode na pojednostavljene tvrdnje u kojima je “za sve kriv” jedan akter.
Razuman pristup, međutim, bio bi potpuno suprotan. Umjesto brzih presuda, trebalo bi pokušati razumjeti korijene uvjerenja, povijesni kontekst i složenost političkih odnosa. Upravo na tu potrebu često upozorava Cherian George, profesor medijskih studija na Hong Kong Baptist University, koji se godinama bavi fenomenima propagande, dezinformacija i manipulacije javnim mišljenjem.
Poruke koje izazivaju bijes, strah ili moralno ogorčenje šire se mnogo brže od smirenih i analitičnih objašnjenja.
Prema njegovom pristupu, jedan od glavnih razloga širenja pojednostavljenih narativa jest ljudska potreba za jasnim moralnim pričama. Kada se suočimo s kompleksnim globalnim sukobima, prirodno je tražiti jednostavno objašnjenje i jasno odrediti heroje i negativce. No stvarnost međunarodne politike gotovo nikada nije tako jednostavna. Geopolitički sukobi obično su rezultat dugih povijesnih procesa, suprotstavljenih interesa, strateških pogrešaka i brojnih aktera koji djeluju istodobno.
Društvene mreže dodatno pogoršavaju taj problem jer njihov sustav nagrađuje sadržaj koji izaziva snažne emocije. Poruke koje izazivaju bijes, strah ili moralno ogorčenje šire se mnogo brže od smirenih i analitičnih objašnjenja. Zbog toga viralni postovi često sadrže ekstremne tvrdnje poput onih da su svi zapadni mediji lažni, da jedan politički vođa govori jedinu istinu ili da je čitav svjetski poredak rezultat tajnih operacija. Takve tvrdnje ne postaju popularne zato što su nužno točne, nego zato što snažno djeluju na emocije publike.
Laži se šire brže nego metak i sigurno ste prvo uhvatili laž koju smatrate istinom u zatvorenim krugoma mreža gdje se okupljaju sekte.
George u svojim istraživanjima naglašava da propaganda danas više nije isključivo alat država. U digitalnom dobu ona može dolaziti iz više izvora: od vlada i političkih pokreta, ali i od samih korisnika društvenih mreža. Ljudi često nesvjesno postaju dio propagandnog mehanizma, dijeleći informacije koje potvrđuju njihova uvjerenja bez provjere izvora ili konteksta.
Jedna od najopasnijih posljedica tog procesa jest uvjerenje da svatko posjeduje konačnu istinu. U takvom okruženju stručnjaci i istraživači često se proglašavaju manipulacijom ili dijelom neke skrivene agende. Kompleksno znanje se odbacuje, a jednostavne tvrdnje dobivaju prednost. Rezultat je situacija u kojoj različite skupine ljudi žive u potpuno različitim informacijskim stvarnostima, iako prate iste događaje.
Najviše istine zna onaj tko zastane i razmišlja. Istina u ovim slučajevima nije brza i egzaktna.
Dio problema leži i u načinu na koji ljudski um obrađuje informacije. Mozak prirodno teži brzim zaključcima i jednostavnim objašnjenjima. Razumijevanje stvarnog povijesnog i političkog konteksta zahtijeva vrijeme, čitanje, uspoređivanje izvora i spremnost na prihvaćanje složenosti. U svijetu brzih informacija jedan viralni video često ima veći utjecaj od opsežnih znanstvenih analiza ili dugogodišnjih istraživanja.
Zbog toga se često postavlja pitanje bi li javnost uopće mogla jasno znati tko je zaista kriv za određeni međunarodni sukob. Prema analitičkom pristupu kakav zastupa George, takva pitanja rijetko imaju jednostavan odgovor. Povijest gotovo nikada nije rezultat djelovanja samo jednog aktera, nego složene mreže političkih odluka, interesa i okolnosti.
Da su Ameri i Židovi sve krivi i najmoćniji zar bi dozvolili da se na društvenim mrežama širi toliko mržnje o njima? Ponekad i to promišljam.
U današnjem informacijskom kaosu društva sve češće ulaze u stanje duboke polarizacije. Dvije osobe mogu gledati isti događaj i doći do potpuno različitih zaključaka o tome što se zapravo dogodilo. Taj fenomen dovodi do svojevrsnog raspada zajedničkog razumijevanja stvarnosti.
Unatoč tome, postoje načini da se društvo obrani od potpunog kaosa informacija. Medijska pismenost, kvalitetno novinarstvo temeljeno na provjerljivim činjenicama i spremnost na intelektualnu skromnost ostaju ključni alati u borbi protiv dezinformacija. U svijetu prepunom brzih i glasnih tvrdnji, možda je najrazumnija rečenica koju čovjek može izgovoriti jednostavna: ne znam dovoljno i želim razumjeti više.
Pripremio Toni Eterović
