Kako je moguće da se u psihijatrijskoj bolnici dogodi smrt pacijenta, da se gotovo tri tjedna čeka na rasvjetljavanje okolnosti, a onda dio bolničkog osoblja izlazi na prosvjed zbog uhićenja svojih kolega? Može li biti strašnije od činjenice da ustanova koja bi trebala štititi najranjivije postane mjesto njihove smrti?
TUKLI SU GA, VEZIVALI I GUŠILI. BILO JE VIŠE LIJEČNIKA U SOBI. SNIMKE SU ŠOKIRALE KRIM ISTRAŽITELJE. OBITELJI PRIOPĆILI DA JE UMRO OD SRCA.
Još je potresnije što je riječ o čovjeku koji se liječio od ovisnosti. Umjesto pomoći, razumijevanja i stručne skrbi, prema sumnjama istražitelja, doživio je fizičko nasilje od ljudi kojima je bio povjeren na liječenje.
A onda dolazi novi šok. Nakon tragedije i uhićenja četvorice medicinskih tehničara, dio zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru prosvjeduje zbog postupanja pravosuđa i uhićenja kolega.
Naravno da zaposlenici imaju pravo tražiti bolje uvjete rada, zaštitu i sigurnost. Ali gdje je u svemu tome pacijent? Gdje je njegovo dostojanstvo, njegova obitelj i pravo na život? Tko će prosvjedovati za čovjeka koji više ne može govoriti?
ČETVORICA MEDICINSKIH TEHNIČARA OSUMNJIČENA ZA TEŠKO UBOJSTVO
Ako je netko znao što se dogodilo, ako je nešto prešućeno ili ako je bilo pokušaja prikrivanja, to mora biti predmet ozbiljne istrage. Nitko ne smije unaprijed optuživati cijelo osoblje, ali nitko ne smije ni koristiti kolektivnu solidarnost kao štit od odgovornosti.
Prema informacijama objavljenima u Slobodnoj Dalmaciji, Indexu i drugim medijima, riječ je o 32-godišnjem Kristianu Josipu Perišu, bivšem atletičaru, diplomiranom kineziologu i treneru, koji se liječio od ovisnosti u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru.
Preminuo je 21. listopada 2026. godine, a okolnosti njegove smrti postale su predmet policijske i kriminalističke istrage.
Kriminalistički istražitelji, u suradnji s Državnim odvjetništvom, došli su do sumnji da su četvorica medicinskih tehničara tijekom intervencije prema pacijentu primijenila brutalnu fizičku silu.
Prema dosad objavljenim informacijama, pacijenta su udarali, pritiskali mu vrat i tijelo te ga gušili jastukom nakon što ga, navodno, nisu mogli smiriti. Snimke bolničkog videonadzora postale su jedan od ključnih dijelova istrage.
Posebno uznemirava opis postupanja prema čovjeku koji se nalazio u bolničkom krevetu i bio pod nadzorom zdravstvenog osoblja. Prema sumnjama istražitelja, intervencija koja je trebala služiti smirivanju pacijenta pretvorila se u nasilje s tragičnim završetkom.
OZLJEDE NA TIJELU I OTVORENA PITANJA O UZROKU SMRTI – ISTRAŽNI SUDAC ODREDIO PRITVOR
Prema medijskim izvještajima o obdukcijskim nalazima, na tijelu preminulog utvrđene su brojne ozljede, uključujući prijelome pet rebara, ozljede prsne kosti, krvne podljeve i druge tragove fizičkog nasilja. Spominju se i promjene na plućima i mozgu.
Konačan uzrok smrti i dalje zahtijeva stručnu medicinsku i forenzičku procjenu. Upravo zato važno je da se svi nalazi, snimke, medicinska dokumentacija i okolnosti intervencije temeljito analiziraju.
Obitelj je, prema medijskim navodima, u početku bila suočena s objašnjenjem da je smrt nastupila zbog zatajenja srca. Međutim, ozljede koje su zatekli na tijelu otvorile su dodatna pitanja.
TRI TJEDNA DO UHIĆENJA – ŠTO SE DOGAĐALO UNUTAR BOLNICE?
Kristian je preminuo 21. listopada, a uhićenja su uslijedila početkom studenoga, nakon provedene kriminalističke istrage.
Uhićena su četvorica medicinskih tehničara, u dobi od 22, 28, 32 i 52 godine. Tereti ih se za teško kazneno djelo, a sudac istrage odredio im je istražni zatvor.
Sada je potrebno odgovoriti na niz pitanja. Tko je prvi evidentirao incident? Tko je pregledao snimke videonadzora? Kada je obitelj dobila informacije o okolnostima smrti? Jesu li svi relevantni podaci odmah dostavljeni policiji i DORH-u?
Samo postojanje vremenskog razmaka između smrti i uhićenja nije dokaz prikrivanja, ali opravdava zahtjev da se detaljno utvrdi što se u tom razdoblju događalo i jesu li sve zakonske obveze ispunjene.
ZAPOSLENICI TRAŽE SVOJA PRAVA
Nakon uhićenja četvorice kolega, dio zaposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan okupio se 9. studenoga na prosvjedu.
Zaposlenici su upozorili na teške uvjete rada, nedostatak zaštitara, opasnosti tijekom intervencija s pacijentima, potrebu za dodatnim edukacijama i boljom organizacijom rada. Istaknuli su da medicinski tehničari nisu zaštitari te da i sami trebaju imati odgovarajuću zaštitu.
To su legitimna pitanja koja zdravstveni sustav ne smije ignorirati.
Međutim, postoji granica između prava zaposlenika na sigurnost i pokušaja da se pozornost javnosti udalji od smrti pacijenta. Četvorica osumnjičenih imaju pravo na pravičan postupak i presumpciju nedužnosti, ali i obitelj preminulog ima pravo na istinu, pravdu i odgovore.
Ne može se govoriti samo o pravima zaposlenika, a zanemariti pravo pacijenta na život i dostojanstveno liječenje.
TKO ĆE ODGOVARATI ZA KRISTIANA?
Ovo nije samo slučaj četvorice uhićenih medicinskih tehničara. Ovo je pitanje odgovornosti cijelog sustava nadzora, postupanja i zaštite pacijenata u psihijatrijskim ustanovama.
Ako se dokaže da je bilo propusta, prešućivanja ili pokušaja prikrivanja, odgovornost mora obuhvatiti sve koji su u tome sudjelovali, bez obzira na položaj i funkciju.
Čovjek koji se liječio od ovisnosti nije bio manje vrijedan zato što se borio s bolešću. Nije bio problem koji treba ukloniti, nego pacijent kojem je bila potrebna pomoć.
A obitelj koja je izgubila sina ne bi smjela morati voditi bitku za osnovne odgovore.
Zdravstvena ustanova postoji zbog pacijenata. Ne pacijenti zbog ustanove, njezina ugleda ili kolektivne obrane zaposlenika.
Kristian više ne može tražiti pravdu. Zato je odgovornost institucija i društva da se njegova smrt ne pretvori u još jedan slučaj koji će javnost zaboraviti nakon nekoliko dana.
Toni Eterović, foto Pixel
