Ocjena koja se dodjeljuje restoranima koji zadovoljavaju visoke standarde kuhanja vodi porijeklo od oblasti koja nije mnogo vezana za kuhinju. Braća Andre i Edouard Michelin su sastavili prvi Michelinov vodič 1900. godine s ciljem stvaranja potražnje za automobilima, ali i potrebe za Michelin gumama.
Kako bi potaknuli vozače da koriste svoje automobile i više istražuju, Michelinov vodič je obuhvatio i popis restorana, hotela, mehaničara i benzinskih pumpi u Francuskoj. Nakon deset godina Michelinov vodič se proširio i postao dostupan širom Evrope i Sjeverne Afrike.
Nakon Prvog svjetskog rata izdat je i novi Michelinov vodič s boljom kvalitetom, a braća Michelin su uklonila oglašavanje i dodala popis hotela i restorana u Parizu. Michelinove zvjezdice počele su se dodjeljivati 1926. godine.
Restoranima u Francuskoj dodijeljena je jedna zvjezdica ukoliko su smatrani ugostiteljskim objektom, a 1931. godine se sistem ocjenjivanja proširio na ocjenu od tri zvjezdice. Za razliku većine ocjenjivanja zvjezdicama, jedna se ne smatra nedostatkom, a svaki broj Michelinovih zvjezdica koji se dodjeljuje restoranima predstavlja veliku čast i rijetko postignuće.Proces je pauziran tokom Drugog svjetskog rata, a nastavljen tek krajem 1939. godine. Također, Michelin je osmislio sistem ocjenjivanja za priznavanje restorana koji poslužuju hranu visoke kvalitete po umjerenim cijenama koji je nazvan Bib Gourmand.
Ocjena Michelinovim zvjezdicama u SAD-u je započela 2005. godine s fokusom na kvalitetne restorane New Yorku. Michelinov vodič ocjenjivanja pokriva 37 zemalja širom Evrope, Azije, Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Osim toga, osmišljeno je i dodjeljivanje Michelinove zelene zvijezde koja se dodjeljuje najodrživijim restoranima širom svijeta.
Zemlje koje imaju najveći broj restorana koje su dobile Michelinove ocjene su Francuska, Japan, Italija, Njemačka i Španija.
Kako restorani mogu dobiti Michelinovu zvjezdicu?
Prvo se bira nekoliko restorana na određenim lokacijama koje će ocijeniti anonimni recenzenti koji više puta u različitim perioda obilaze restorane i ocjenjuju jela. Recenzenti pišu izvještaj o ukupnom kulinarskom iskustvu uključujući kvalitetu i prezentaciju jela, a zatim se analizira izvještaj kako bi se odlučilo koji restorani zaslužuju Michelinove zvjezdice.
Glavni kriteriji ocjenjivanja restorana su kvalitet proizvoda, ovladavanje okusima i tehnikama kuhanja, ličnost kuhara predstavljena u iskustvu jela, vrijednost jela, dosljednost.
Stavovi o Michelinovim zvjezdicama su podijeljeni. Pojedini ugostitelji odbijaju ocjene Michelinovim zvjezdicama jer smatraju da su očekivanja prilikom ocjenjivanja nerazumna i ograničavaju kreativnost kuhara.Drugi ipak smatraju da je Michelinova zvjezdica jedina bitna. Iako kuhari ne zarađuju Michelinove zvjezdice glavnom kuharu se pripisuje zasluga za uspjeh restorana.
H.B., Foto: Pixabay