Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka
krška pojava. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski
nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem se nalazi
16 jezera različite veličine, ispunjenima kristalnom modrozelenom
vodom. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno
su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su nastale u
razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti
Parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke
pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj
raznolikosti. Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas
u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu
pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od
vapnenačkih stijena. 2010-ih pojavilo su se nova dva, Sedamnaesto
jezero i 18. jezero koja su nastala čovjekovim djelovanjem, no ona
nisu ni čista ni estetski lijepa kao ostala. Prostrani šumski
kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore
i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i
drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i
UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među
prvima u svijetu. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju
zaštite.
