Evolucija se odvija tokom milenija, dok klimatske promjene napreduju mnogo brže, stvarajući nesrazmjer koji ubija neke od najvažnijih ekosistema na planeti. Od gorostasnih kalifornijskih sekvoja do livada morske trave uz obale, ovi sustavi skladište ogromne količine ugljika i podržavaju složene životne lance. Morski toplinski valovi, rekordni požari i obalna izgradnja guraju ih preko granica izdržljivosti.
Procjenjuje se da milijun vrsta prijeti izumiranje, uglavnom zbog ljudskih aktivnosti poput uništavanja staništa, zagađenja i prekomjerne eksploatacije. Znanstvenici pokušavaju smanjiti taj jaz novom disciplinom zvanom konzervacijska genomika. Ona uključuje sekvenciranje kompletnog genetskog plana organizma kako bi se pronašle jedinke s osobinama otpornim na sušu, bolesti i klimatske ekstreme.
Ove se informacije zatim koriste za usmjeravanje obnove ugroženih vrsta i staništa. Korali su među prvima na kojima se primjenjuju genomski alati. Ponavljani morski toplinski valovi izazvali su masovno izbjeljivanje grebena širom svijeta, no sekvenciranjem koralja i simbiotskih algi identificirane su kolonije otpornije na više temperature.
U južnoj Kaliforniji isti pristup primjenjuje se na jeguljastu morsku travu. Tradicionalne metode obnove često propadaju, jer se uvjeti u zaljevima poput San Diega brzo mijenjaju – vode se zagrijavaju, kraljevske plime postaju jače, a otjecanje s kopna zamućuje vodu. Znanstvenici su u Mission Bayu otkrili prirodni hibrid koji bolje podnosi te uvjete.
Sekvenciranjem njegovog genoma identificirani su geni povezani s cirkadijalnim satom koji omogućuju učinkovitiju fotosintezu u mutnoj vodi. To otvara mogućnost odabira ili uzgoja otpornijih biljaka za buduće projekte obnove. Sekvoje, među najvišim i najstarijim drvećem na Zemlji, također su u fokusu konzervacijske genomike.
Njihove šume skladište više ugljika po hektaru od bilo kojih drugih, no posječeno je oko 95 posto drevnih sekvoja, čime je drastično smanjena genetska raznolikost. Znanstvenici su sekvencirali njihov ogromni genom i počeli povezivati gene s otpornošću na sušu i temperaturu. Cilj nije samo vraćanje prošlosti, već priprema šuma za klimu koja više ne nalikuje onoj iz prošlosti.
H.B., Foto: Pixabay
