Afričke ljubičice (Saintpaulia ionantha) ubrajaju se među najljepše kućne biljke. Cvjetovi mogu biti u širokom rasponu boja, uključujući sve nijanse ljubičaste, plave, ružičaste, crvene, dok su listovi srcolikog oblika.
Ova biljka vuče porijeklo iz Tanzanije, a njeno širenje po Europi može se zahvaliti kolonijalnom dužnosniku i amaterskim botaničaru barunu Walteru von Saint Paulu koji je bio u Africi. On je u 19. stoljeću poslao primjerke divljih ljubičica svome ocu u Njemačkoj te su veoma brzo afričke ljubičice, njihovo sjemenke i biljke, postali dostupni u čitavoj Europi.
Afričke ljubičice preporučuje se posaditi u manje posude. Zahtijevaju bogatu zemlju koja ima visok udio organskih tvari. Kod sadnje potrebno je voditi računa da zemlja bude suha. Jednom godišnje potrebno im je osigurati svježe tlo.
Idealna temperatura za ljubičice je od 20 do 25 stupnjeva. Vole biti smještene na neizravnoj svjetlosti, a tijekom zime moguće ih je postaviti izravno na svjetlost. Ukoliko imaju pretamne listove, nedostaje im svjetlosti. Za maksimalnu količinu cvijeta potrebno im je više od 10 sati dnevnog svjetla.
Ljubičicu je potrebno pažljivo zalijevati i to vodom sobne temperature. Ukoliko je voda prehladna, može doći do oštećenja njihovog korijena. U tanjurić ispod saksije potrebno je uliti vodu, a nakon 30 minuta ocijediti višak. Ukoliko ljubičicu pak zalijevate na način vodu izravno ulijevate u saksiju, savjetuje se da ne smočite listove biljke jer ljubičici ne odgovara velika količina vode. Iz istog razloga preporučuje se da listove ne čistite vodom, već da ih lagano očistite četkom.
Gnojenje ljubičice treba obaviti jednom godišnje. Ukoliko biljka izgleda uvenulo, treba dodati samo malu količinu gnojiva u svrhu poticanja njena rasta. Najčešće bolesti koje pogađaju ovu biljku jesu pepelnica i različiti oblici truleži.
Afričke ljubičice mogu krasiti vaš dom tijekom čitave godine, ukoliko se o njima brinete na ispravan način. One vam mogu pružiti svu svoju ljepotu ukoliko im date samo malo svjetlosti i vode.
Andrea Jakovčević
