U razgovoru sa nekoliko diskretnih slavnih osoba imaju li doista dojam da je u Hrvatskoj zabranjeno biti gay, Srbin, Rom i jeli se osjećaju drugačije – građani su nam istaknuli kako grozno strahuju od stigmi i premlaćivanja. Kako nam kažu nikada se ne bi usudili priznati niti pričati o sebi i žele svoj privatni život. Širenje mržnje potiče da čovjek mora prikrivati svoju osobnost pa čak i život. Hrvatska je netolerantno društvo a to se čak i vidi u govoru mržnje političara tako da dalje ne treba niti pričati. Kuća ljudskih prava u Zagrebu zajedno sa međunarodnom Amnesty International odašilju u svijet jako negativnu sliku koja bi mogla uvelike utjecati na turizam u Hrvatskoj.
Prošla je godina u svijetu i Hrvatskoj bila godina kriza i ograničavanja ljudskih prava bez presedana, kakvima demokratska društva nisu svjedočila još od vremena Drugog svjetskog rata.
Ograničavanje kretanja, zabrane javnih okupljanja, obustava rada trgovina, ugostiteljskih objekata te ograničavanje društvenih, ekonomskih i sportskih aktivnosti, obvezne samoizolacije i izolacije, nošenje maski i svođenje društvenih kontakata na minimum, te druge restriktivne mjere, promijenile su svakodnevne živote ljudi i primorale društvo i državu na krizno funkcioniranje, glasi zaključak opsežnog istraživanja “Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2020. godinu”, izvještaja Kuće ljudskih prava Zagreb, koji daje uvid u kršenja, probleme i izazove u području zaštite i promicanja ljudskih prava u Hrvatskoj.
U najkraćem, situacija nije dobra jer Hrvatska već pet godina nema definiranu javnu politiku u području stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva. Sudjelovanje građana u procesu donošenja odluka i dalje je relativno slabo, a poseban problem predstavlja pravosuđe, navodi se u Izvještaju. Kao eklatantan primjer apostrofiraju “zabrinjavajuću odluku Visokog prekršajnog suda iz lipnja 2020. godine, prema kojoj se izvikivanje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni‘ prilikom izvođenja pjesme ‘Bojna Čavoglave‘ Marka Perkovića Thompsona, ne može podvesti pod zakonski opis prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Okolnost da je sporni pozdrav dio autorske pjesme ne mijenja činjenicu da je riječ o ustaškom pozdravu koji simbolizira zločinačku naci-fašističku ideologiju te je protivan članku 39. Ustava RH, koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, ili bilo koji oblik nesnošljivosti”.
Osim toga, govor mržnje i dalje je prisutan u javnom prostoru, pogotovo na internetu, a meta su najčešće LGBTIQ osobe, izbjeglice, Srbi i Romi, a i dalje zabrinjava nedostatak adekvatnog i sveobuhvatnog odgovora na prisutnost govora mržnje, pokazalo je istraživanje o ljudskim pravima prošle godine u Hrvatskoj. “Osjećam težinu kada u Dalmaciji moram reći nekome da sam Srbin porijeklom, jer česte su te pjesme ubij Srbina i traženje krivice u nama sa 28 godina koji nikome ništa nismo skrivili. Ne mogu reći da je cijelo takvo društvo ali dovoljno ti je ovo malo da ti nabiju osjećaj krivice i stigme. Nije ugodno kad se zaziva klanje ni sa jedne strane. Nikog ne mrzim i na nikog nisam pucao.” – rekao nam je mladić.
Pripadnici romske nacionalne manjine i dalje se suočavaju s brojnim preprekama u ostvarivanju svojih prava, posebice u zapošljavanju, pristupu uslugama i pravu na adekvatan životni standard, a nastavlja zabrinjavati i još uvijek prisutna segregacija Roma u obrazovnom sustavu. Mnogi Srbi povratnici žive u nerazvijenim ruralnim krajevima, prometno izolirani i u lošim životnim uvjetima te još uvijek nisu u mogućnosti ostvariti svoja imovinska prava, a njihova je imovina i dalje izložena uzurpaciji i devastaciji.
“Djeca i mladi ne uče dovoljno o ljudskim pravima, jednakosti i solidarnosti, s obzirom na to da se građanski odgoj i obrazovanje provodi kao jedna od 6 međupredmetnih tema u osnovnim i srednjim školama. Takvim provođenjem građanskog odgoja ne osigurava se dovoljno vremena u nastavnom programu za kvalitetan razvoj građanske kompetencije učenika”, upozoravaju iz Kuće ljudskih prava.
Amnesty International je najviše zabrinut za nasilje i pljačkanje migranata a tu je Hrvatska javnost izuzetno jasna. Te građane ne poznamo, nemaju identitet, krenuli su u nepoznato a jednom će Europa biti zaghvalna što je branimo od ovih seoba naroda koje narušavaju i naš integritet napadaju po selima i pljačkaju. Mora se i oštrije odgovoriti.” – složno nam je reklo petero građana koji žive pored granica u Imotskoj krajini i Lici.
Imperij
