Biljke koje krše neka “pravila” ekologije, prilagođavajući se na neuobičajen način, mogle bi imati veću šansu preživljavanja usred klimatskih promjena, ističu istraživači sa Sveučilišta u Queenslandu i Trinity koledžu u Dublinu. Oni su proučavali biljku pod imenom muški trputac ili uskolisni trputac (Plantago lanceolata) u svrhu donošenja zaključka na koji je način ona postala jedna od najraširenijih biljnih vrsta na svijetu, piše Science Daily.
“Ova trputac, mala biljka porijeklom iz Europe, raširila se širom svijeta i htjeli smo vidjeti zbog čega je tako uspješna i u suhim i vlažnim područjima planeta”, kaže dr. Annabel Smith sa Sveučilišta u Queenslandu i suautorica studije.
Tim sastavljen od ukupno 48 ekologa obilježio je 53 mjesta u 21 zemlji svijeta, označivši tisuće biljaka, prateći način na koji venu i kako se njihovo sjeme širi, brojeći cvijeće i sjemenje te proučavajući njihov DNK.
Saznanja do kojih su došli otišli su izvan do sada poznatih principa ekologije.
“Bili smo šokirani kada smo ustanovili da se neka ‘pravila ekologije’ jednostavno ne odnose na ovu vrstu. Ekolozi koriste različite teorije za shvaćanje načina na koji priroda funkcionira, koje su razvili tijekom desetljeća terenskog istraživanja, a jedna od tih teorija odnosi se na načine na koje su promjene u veličini populacije utjecale na genetsku raznovrsnost ili varijaciju u genima koji se nalaze u DNK. Male populacije imaju malu genetsku raznovrsnost, dok one velike, s velikim brojem izdanaka, imaju bogatu genetsku raznovrsnost. Genetska je raznovrsnost važna podloga za evoluiranje vrste, a što je ona veća, biljke se bolje prilagođavaju promjenama životne sredine, kao što su klimatske promjene. Ustanovljeno je da je kod biljaka koje su na svom matičnom tlu okruženje utjecalo na razinu njihove genetske raznovrsnosti, ali da se u novom okruženju ovi buntovnici koji krše pravila bolje prilagođavaju od većine drugih biljaka”, ističe dr. Smith.
Tim znanstvenika otkrio je da se tajna uspjeha ove vrste trpuca krije u čestom prijenosu u različira područja diljem svijeta.
Profesorica Yvonne Buckley s Trinity koledža, koja je također jedna od autorica ove studije, kaže da su DNK analize otkrile kako je kontinuirano prenošenje ove biljke u Australiju, Novi Zeland, Sjevernu Ameriku, Japan i Južnu Afriku brzo pridonijelo njenoj genetskoj raznovrsnosti, zbog čega ona u većoj mjeri prilagodljiva.
“U Europi ovi se trpuci pridržavaju pravila, ali kada kroče izvan nje, bez obzira na to gdje ih posadite, one skoro uvijek imaju visoku genetsku raznovrsnost i visoku razinu prilagodljivosti”, zaključuje Buckley.
“Jako je važno što sada znamo da stalni prijenos ovih biljaka miješa genetski materijal i čini invazivne biljke još uspješnijima. Istraživanja invazivnih vrsta daju nam naznake na koji bi se način ostale biljke mogle prilagoditi klimatskim promjenama”, ističe Smith.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
