Nakon razotkrivanja zločina koje je počinio Jeffrey Epstein, u javnom prostoru proširila se teza da su svi koji su ga ikada poznavali, s njim poslovali ili se fotografirali – nužno znali za njegova kaznena djela, pa čak i sudjelovali u njima.
ZNAMO LI SVE PRIVATNO O SVIMA SA KOJIMA RADIMO?
Pretpostavka da „svi su znali” počiva na retroaktivnoj mudrosti – fenomenu u kojem, nakon što je istina poznata, precjenjujemo koliko je ona bila očita ranije. U stvarnosti, povijest kriminala obiluje primjerima u kojima su ljudi godinama živjeli, radili ili surađivali s teškim kriminalcima bez ikakvog saznanja o njihovoj pravoj prirodi.
Serijski ubojice, pedofili i financijski kriminalci često godinama vode dvostruke živote. Imaju obitelji, poslove, reputaciju i društveni ugled. To nije iznimka – to je pravilo.
Epsteinova „poslovna” strana
Epstein je desetljećima bio percipiran kao financijski savjetnik ekstremno bogatih klijenata, filantrop i donator znanstvenih i obrazovnih projekata, osoba s pristupom političkim, akademskim i poslovnim elitama. Takav imidž nije nastao slučajno. On je bio alat. Upravo su društveni ugled i privid legitimnosti omogućili Epsteinu da prikrije zločine.
Fotografija nije dokaz, poznanstvo nije suučesništvo
U javnim raspravama često se pojavljuju fotografije Epsteina s poznatim osobama poput Bill Clinton ili Donald Trump, koje se zatim koriste kao implicitni „dokaz” krivnje. To je ozbiljna zamjena teza. Poznanstvo, rukovanje, let u istom avionu ili prisustvo istom događaju nije dokaz znanja o kaznenim djelima, a još manje sudjelovanja u njima. Pravo i zdravi razum jasno razlikuju: kontakt, svjesno sudjelovanje, kaznenu odgovornost. Bez konkretnih dokaza, sve ostalo je nagađanje. Istraga može ukazati i dokazati tko je stvarno bio dionik zlodjela Epsteina. Nije isključeno ni da istraga bude opstruirana niti da se sve ipak rasvjetli do kraja.
Zašto ljudi žele vjerovati da su „svi krivi”?
Postoje tri razloga: psihološka potreba za jednostavnim objašnjenjem – lakše je vjerovati u sveobuhvatnu zavjeru nego prihvatiti da zlo može dugo ostati skriveno. Nepovjerenje u elite – često opravdano, ali opasno kada preraste u automatsku osudu bez dokaza. Medijska dinamika senzacionalizam generira klikove, dok nijansirana analiza zahtijeva strpljenje.
Ako prihvatimo logiku da su svi koji su se s Epsteinom ikada sreli krivi, tada: ukidamo presumpciju nevinosti, relativiziramo stvarnu odgovornost stvarnih počinitelja, stvaramo kulturu linča umjesto pravde. Ironično, time se ne pomaže žrtvama – nego se zamagljuje istina.
Epstein je bio kriminalac koji je svjesno gradio mrežu legitimiteta kako bi prikrio zločine. Neki su ljudi u toj mreži možda znali i sudjelovali – i oni trebaju odgovarati pred zakonom. Ali pretvarati svako poznanstvo u dokaz krivnje nije borba za pravdu, nego za senzaciju. Društvo koje želi istinu mora razlikovati činjenice od pretpostavki čak i onda kada su emocije snažne.
Pripremio Toni Eterović
