Kanal srednjovjekovna tama detaljno opisuje način života u srednjem vijeku, koji nema veze s onim romantiziranim prikazima vitezova i princeza iz tog mračnog razdoblja ljudske povijesti. Naime, brutalna realnost je da moderni čovjek ne bi izdržao ni 24 sata u takvim sirovim uvjetima.
Surovo preživljavanje
Modernom čovjeku koji je razmažen lagodnim životom u izobilju teško je zamisliti život kakav se živio prije tisuću godina. Životni vijek bio je kraći od 40 godina, a svako šesto dijete nije preživjelo dulje od pete godine života. Seljaci, koji su činili veliku većinu stanovništva, radili bi od sumraka do zore, dokle god ih je tijelo služilo, a budući da nije postojao koncept mirovine nemoćni ljudi ovisili bi o pomoći bližnjih. Najčešća hrana bila je bljutava vodenasta juha koja se kuhala danima, a u koju su se ubacivale različite žitarice, voće i povrće koje je trenutno bilo dostupno. To je bila mješavina raznolikih okusa i tekstura, a često bi se našli elementi koji nisu probavljivi, poput kamenja. Monotoniju takve prehrane teško je i zamisliti. Meso je bila rijetkost, a kad bi bilo dostupno, bilo je u naprednom stanju kvarenja jer nije postojao način konzerviranja. Zubi srednjovjekovnih ljudi nisu bili jači zbog genetskih razloga, već su bili naviknuti na žvakanje kamenčića koji se nalazio u tvrdom crnog kruhu, koji je bio dominantna namirnica. Raž, koja je bila ključni sastojak srednjovjekovnog brašna često je je bila kontaminirana gljivicom zvanom ergot, koja je uzrokovala zastrašujuće stanje uznemirujućih halucinacija. Zato buđenje u srednjem vijeku nikad nije bilo bez slušanja jauka i strašnih zvukova.
Glad i strah dominirale su svakodnevnim životom
Voda za piće uglavnom je bila onečišćena, zato su seljaci radije pili takozvano „ale“ nalik pivu – čak i djeca, jer je bilo sigurnije od zaražene vode. Bolesti su bile sveprisutne i fatalne, jer medicina kao takva nije postojala – samo neki neučinkoviti načini tretiranja bolesti poput puštanja krvi, koji bi samo dodatno iscrpili već oslabljeno tijelo.
Nepostojanje pravnog sistema
Svakodnevni život je bio nepodnošljiv velikim dijelom i zbog stravične razine nehigijene; nisu postojali sanitarni čvorovi, već takozvane noćne posude, koje bi se praznile jednostavnim izbacivanjem sadržaja kroz prozor, uz prethodni uzvik prolaznicima da se čuvaju. Zbog toga su ulice stalno bile pune nepoželjnog sadržaja koji bi stvarali nesnosan miris.
U slučaju da ste trebali doktora nije postojala medicina na koju se možete osloniti, a u slučaju nepravde niste se mogli osloniti na pravni sistem jer jednom kad ste optuženi za nešto, niste mogli dokazati da ste nevini; kazne su bile brutalne, postojalo je bar 200 prijestupa za koje se odsijecala ruka, a i drugi oblici kažnjavanja bili su maštoviti.
Možemo biti sretni da nismo rođeni u ovom surovom razdoblju, a ipak, naši preci su uspjeli nekako preživjeti srednji vijek i dovesti civilizaciju do ove danas.
Autor: Katarina Baričić, prof., foto: freepik
