Iako se jednojajčani blizanci često doživljavaju kao savršene kopije jedne osobe, znanost pokazuje da oni to nikada nisu. Nastaju kada se jedna oplođena jajna stanica u ranoj fazi razvoja podijeli na dva embrija. Budući da potječu iz iste stanice, imaju gotovo identičan DNK, što rezultira sličnostima u osobinama poput krvne grupe ili boje očiju.
Međutim, već u maternici počinju se razlikovati. Sitne nepravilnosti u pupčanoj vrpci ili položaju mogu dovesti do toga da jedan blizanac dobiva više hranjivih tvari od drugoga. To utječe na epigenetiku – način na koji se geni uključuju ili isključuju – te na rast, osobnost i sklonost određenim bolestima. Čak i otisci prstiju im se razlikuju zbog različitih pritisaka u plodovoj vodi.
Nakon rođenja razlike postaju još izraženije. Nasumične genetske mutacije mogu se javiti kod jednog ili drugog blizanca, a životna okolina dodatno ih oblikuje. Različiti prijatelji, učitelji, mjesta stanovanja i iskustva čine ih jedinstvenim osobama. Zato, unatoč zajedničkom genetskom podrijetlu, jednojajčani blizanci nikada nisu potpuno iste kopije.
Ova spoznaja pokazuje koliko su genetika i okolina međusobno isprepletene u oblikovanju ljudske osobnosti.
H.B., Foto: Pixabay
