Oko 44.000 tona nezakonito odloženog opasnog i neopasnog otpada nalazi se na lokaciji bivšeg PPK Velebit u Gospiću. Dok stanovnici Like očekuju konkretne rezultate, sanacija se provodi kroz više faza, a povlačenje tvrtke CE-ZA-R iz projekta uklanjanja dijela otpada otvorilo je novo pitanje: koliko će još građani čekati da se opasni materijal ukloni iz njihova okoliša?
U središtu aktualne priče ponovno se našao Petar Pripuz, vlasnik C.I.O.S. Grupe, čija je tvrtka CE-ZA-R bila nositelj zajednice ponuditelja odabrane za uklanjanje približno 4.500 tona rasutog otpada s opasnim svojstvima. Nakon njezina povlačenja Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost poništio je taj postupak javne nabave. Time je otvoren novi problem za državu koja je već najavila hitnu sanaciju.
Pitanje koje sada traži jasan odgovor nije samo tko će preuzeti posao. Građane zanima kada će otpad stvarno biti uklonjen, tko će odgovarati za propuste i kako će država dokazati da su tlo i vode sigurni.
Zašto je uopće bitan Petar Pripuz?
Ime Petra Pripuza u ovoj se priči pojavljuje zbog poslovne povezanosti s tvrtkom CE-ZA-R, članicom C.I.O.S. Grupe. CE-ZA-R predvodio je zajednicu ponuditelja u postupku za uklanjanje oko 4.500 tona rasutog otpada uz silos na lokaciji bivšeg PPK Velebit.
U zajednici su sudjelovale i tvrtke C.I.A.K., Saubermacher TS, Kemis-Termoclean i Kemokop. Njihova ponuda iznosila je 8,77 milijuna eura bez PDV-a, a Fond je tu zajednicu odabrao za izvođenje radova. Međutim, nakon povlačenja CE-ZA-R-a, postupak je poništen jer se, prema objašnjenju Fonda, zajednica ponuditelja više nije mogla održati u prvotnom obliku.
C.I.O.S. Grupa objavila je da se povlači kako njezino sudjelovanje ne bi postalo razlogom za dodatno odgađanje sanacije. Tvrtka je također odbacila odgovornost za dopremanje otpada na lokaciju u Gospiću.
Važno je naglasiti da poslovna povezanost s izvođačem sanacije sama po sebi ne dokazuje odgovornost za nastanak ilegalnog odlagališta. Pritom istrage i sumnje povezane s drugim lokacijama ne treba automatski izjednačavati s dokazom odgovornosti za otpad u Gospiću.
Ipak, ostaje legitimno pitanje zašto je država odabrala zajednicu u kojoj je ključnu ulogu imao CE-ZA-R, što se promijenilo nakon pokretanja istrage povezane sa sumnjama na nepravilnosti u gospodarenju otpadom i kako će sada biti osigurano da sanacija ne izgubi dodatne mjesece.
Zapravo političari MOST i Možemo! su bacili kost javnosti i kategorički bez ijednog dokaza optužuju da je Pripuz čak prijatelj premijera Plenkovića i državnog odvjetnika Turudića. Šire se poluinformacije koje i nas zbunjuju da je Pripuz zapravo gospodar Hrvatske iz sjene. Zastrašujuće je čuti da netko može gospodariti državom i biti država. Tražeći dokaze ostaju samo tvrdnje i uvjerenja.
Plenković osporava tvrdnje oporbe. No sasvim je izgledno da je malo tvrtki koje mogu izvesti ovakvu sanaciju ako država ne izmisli konkrenta državna riješenja.
Oko 44.000 tona otpada: Što se zapravo nalazi na lokaciji?
Prema planu sanacije koji je predstavljen 22. 09. 2026., na lokaciji bivšeg PPK Velebit procjenjuje se ukupno oko 44.000 tona opasnog i neopasnog otpada.
Plan predviđa četiri glavne faze. Prva obuhvaća približno 4.500 tona rasutog otpada s opasnim svojstvima uz silos. Druga se odnosi na oko 650 tona otpada smještenog u velikim vrećama. Treća obuhvaća gotovo 33.000 tona zakopanog otpada pomiješanog sa zemljom i kamenom, dok se četvrta odnosi na približno 6.000 tona otpada u postojećim objektima i silosu.
Upravo zakopani otpad predstavlja posebno zahtjevan dio projekta. Prije njegova uklanjanja potrebno je utvrditi sastav materijala, način njegova zbrinjavanja i mjere koje će spriječiti dodatno onečišćenje tijekom radova. Sve isto je tko će riješiti samo da se problem trajno riješi jer nitko se nije usudio ponuditi konkretni materijalni dokaz počinitelja. Svatko svakoga optužuje, svi sve znaju ali nitko nema jasni dokaz.
Zbog toga se sanacija ne može svesti na nekoliko kamiona i odvoz materijala na drugu lokaciju. Potrebni su stručni nadzor, dokumentiranje svake uklonjene količine i kontrola okoliša nakon završetka radova. Jednostavno optužbe na račun Pripuza su za sada indicije koje ako je nedužan doživljava grozno. Optužujemo nekoga kroz govornice a nemamo dokaze.
Kada će napokon početi čišćenje otpada?
To je pitanje koje najviše zanima stanovnike Gospića i Like. Njima je dosta tko je sa kim prijatelj, njih interesira da se đubre goni gdje mu je mjesto.
Prema službenim informacijama objavljenima 23. rujna, počeli su radovi na privremenom prekrivanju približno 33.000 tona zakopanog otpada. Cilj te mjere jest smanjiti mogućnost procjeđivanja oborinskih voda kroz otpad dok se priprema njegovo konačno uklanjanje.
Istodobno je država objavila da je ugovoren odvoz otpada iz velikih vreća te da je odabran izvođač za uklanjanje rasutog otpada uz silos. Međutim, nakon toga je uslijedio novi preokret: CE-ZA-R povukao se iz zajednice ponuditelja za uklanjanje 4.500 tona rasutog otpada, a Fond je poništio taj postupak. To znači da treba razlikovati početak zaštitnih radova na lokaciji od konačnog uklanjanja cjelokupnog otpada.
Privremeno prekrivanje zakopanog materijala jest važna zaštitna mjera, ali nije isto što i njegovo uklanjanje. Isto tako, ugovaranje odvoza pojedinih vrsta otpada ne znači da je sanacija cijelog prostora završena.
Prema planu predstavljenom u rujnu, pojedine faze trebale bi trajati do 13 mjeseci, a za cjelokupan projekt predviđena je višefazna provedba. Taj okvir nije dokaz da će sve biti završeno određenog dana: stvarni rokovi ovise o provedbi postupaka nabave, izboru izvođača i složenosti radova.
Nakon povlačenja CE-ZA-R-a potrebno je utvrditi novi raspored za fazu koja je obuhvaćala rasuti otpad. Bez novog, jasno objavljenog rasporeda nije odgovorno obećavati građanima točan datum početka njegova uklanjanja.
Trajna obećanja vlade NISU ozbiljna. Za ovakve strašne situacije trebaju biti hitna i izvanredna riješenja.
Tko će platiti posljedice i tko će odgovarati za propuste?
Sanacija ilegalno odloženog otpada zahtijeva velika javna sredstva, stručne izvođače i kontrolu nad svakim korakom. Zato građani imaju pravo znati koliko će projekt ukupno stajati, tko će provoditi nadzor, na koji će se način birati izvođači i hoće li se troškovi moći naplatiti od odgovornih osoba ako se njihova odgovornost utvrdi u zakonom propisanom postupku.
Jednako tako, utvrđivanje odgovornosti za nezakonito odlaganje otpada mora se temeljiti na dokazima, a ne na političkim obračunima. Ako su nadzorna tijela propustila reagirati na vrijeme, javnost ima pravo znati što je bilo prijavljeno, koje su kontrole provedene i jesu li postojali propusti u nadzoru. Hipotetski ako je za sve kriv Pripuz što je radio Državni inspektorat i lokalna samouprava, kako za sve doznajemo danas.
Neozbiljne su i konstatacije SOE da je saznala o događanjima tek nedavno kao i talijasnka obavještajna služba. Ne mora za sve biti dokaz ali ravnatelj SOE treba znati što je zaprimio i zna se kome je SOA dužna dati izvještaje momentalno i predsjedniku i premijeru.
Podzemne vode i zdravlje stanovnika
Lika je prostor u kojem zaštita tla i voda ima posebnu važnost. Zbog toga se opasni otpad ne smije promatrati samo kao problem jedne parcele ili jednog grada.
Ipak, sama prisutnost otpada ne dokazuje da je došlo do onečišćenja određenog izvora pitke vode ili da su stanovnici već pretrpjeli zdravstvene posljedice. Za takve zaključke potrebni su rezultati uzorkovanja, laboratorijske analize i stručna procjena mogućih putova širenja onečišćujućih tvari.
Jer neisvjesno je što sve podzemne vode mogu uzrokovati i može li itko to spriječiti.
Političke optužbe neće očistiti Liku
Slučaj Gospić postao je i političko pitanje, ali građanima nije dovoljno slušati međusobne optužbe vlasti i oporbe. Neće im pomoći ni prebacivanje odgovornosti između ministarstava, Fonda, lokalnih vlasti i privatnih tvrtki.
Potrebni su konkretni odgovori i djela. Građanim je bitno da bilo tko stručan smeće trajno sanira ili vrati odakle je doneseno. Čudno je da krim policija ne može utvrditi odakle je došlo.
Lika ne traži obećanja, nego dokaze da se problem rješava.
Otpad na lokaciji bivšeg PPK Velebit neće nestati političkim govorima. Neće ga ukloniti ni najava novih natječaja ako nakon nje ne slijede radovi, kontrola i javno dostupni rezultati.
Lika ne treba još jednu konferenciju za medije sa obećanjima. Treba vidljive radove, neovisnu kontrolu i rezultate koje svatko može provjeriti. Saga o Pripuzu kao nekakvoj fami u ovom trenutku ne treba građnima kada znaju da su propustili apsolutno svi u redu kontrole i nadzora koji su bili plaćani da to spriječe.
Dok se otpad ne ukloni, a sigurnost okoliša ne potvrdi stručnim ispitivanjima, pitanje Gospića ostaje otvoreno. Građani imaju pravo zahtijevati da se obećana sanacija pretvori u mjerljive rezultate. Građani traže oslobođenje od smeća.
Toni Eterović
