Ministar pravosuđa je obećavao tonsko snimanje a ni sudske stranice nisu ažurirane već deset godina
Na hrvatskom Ustavnom sudu otvoren je spor oko tonskog snimanja sjednica, a prema medijskim izvješćima, troje sudaca odbilo je sudjelovati u radu zbog protivljenja takvoj praksi. Dok se unutar najviše ustavne institucije raspravlja o snimanju, građani postavljaju mnogo važnije pitanje: tko štiti njihovo pravo da se sudski postupak vodi transparentno i da se ono što je izrečeno na raspravi vjerno zabilježi?
Zašto sudac u zapisnik iznosi svoje interpretacije i čak odbija dokaza a sve te rečenice koje mogu biti presdune na Višem sudu ostaju ne zabilježene? Upravo zato mnogi građani se bune da su njihovi postupci uzurpirani, da im je uskraćeno iznjeti cjelovite istine kao i postaviti pitanja. No to ne ulazi u zapisnik jer se neki suci ponašaju kao šerifi postupka. Čak i razgovor između vještaka treba biti sniman smatraju mnogi kojima postupci idu unadogled.
Za čovjeka koji godinama vodi sudski spor, zapisnik nije samo komad papira. On može biti važan dokaz o tome što su stranke izjavile, koje su prigovore iznijele i kako se postupak odvijao. Ako građanin smatra da njegove riječi nisu pravilno unesene u zapisnik, mora imati djelotvoran način da zatraži provjeru.
Građani žele da više istance vide spornost zapisnika i iznošenja u živo
Mnogi građani nezadovoljni su načinom na koji se njihovi prigovori razmatraju. Dio njih sumnja da zapisnici ne prikazuju uvijek dovoljno precizno sve što je rečeno a često svaka riječ može imati svoju težinu. U pismenom formatu kada se nešto samo odbije ili prihvati bez jasnoće to bi trebalo biti audio snimljeno da se čuju diskreciona razmišljanja suca.
Tonsko snimanje moglo bi omogućiti jednostavniju provjeru sadržaja rasprave i pomoći u razrješavanju nesuglasica oko zapisnika. Građani bi tako imali veće povjerenje da se njihove izjave i prigovori neće izgubiti u administrativnom postupku. Naravno, snimanje mora biti uređeno jasnim pravilima koja štite osobne podatke, povjerljivost postupaka i neovisnost sudaca. Cilj nije javno izlagati svaki razgovor, nego osigurati pouzdanu evidenciju i zaštitu prava stranaka.
Ministarstvo najavilo snimanje, građani čekaju provedbu
Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije još je u rujnu 2025. predstavilo projekt tonskog snimanja sudskih rasprava s automatskom transkripcijom. Plan je obuhvatiti 1.317 sudnica, a u saborskim raspravama najavljeno je obvezno tonsko snimanje od 1. srpnja 2027. godine. Ministar Habijan je zaboravio uvesti obećanja i digitalno transformirati pravosuđe.
Građane zato zanima koliko je sudnica dosad opremljeno, gdje je sustav već u funkciji i hoće li najavljeni rok biti ispunjen. Posebno je važno da se modernizacija ne svede na kupnju opreme, nego da građani doista dobiju preciznije zapisnike i djelotvorniju zaštitu svojih prava.
Slučaj Ustavnog suda dodatno je otvorio pitanje pravila prema kojima se snimke izrađuju, pohranjuju i koriste. Predsjednik Suda i suci koji se protive sadašnjoj praksi iznijeli su različite stavove o njezinoj pravnoj osnovi. Zato je važno da se spor riješi jasnim pravilima, a ne na štetu građana koji očekuju da institucije nesmetano obavljaju svoj posao.
Građani ne traže povlastice. Traže da ih sud sasluša, da njihove riječi budu vjerodostojno zabilježene i da imaju mogućnost provjeriti je li postupak vođen pravilno. To je minimum povjerenja koje pravosuđe mora opravdati jer se prema mnogima kako tvrde vode u najmanju ruku nepravedni postupci i nisu u ravnopravnoj poziciji da se brane.
Toni Eterović
