Richard P. Kluft je jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka za disocijativni poremećaj identiteta (DID, ranije “višestruka ličnost”). Evo kako on, na temelju svojih radova i dugogodišnjeg kliničkog iskustva, gleda na taj poremećaj i kakvi su pomaci u istraživanju:
Kluft DID smatra stvarnim, složenim i teškim psihološkim stanjem, a ne medijskim ili kulturnim fenomenom. Njegov rad naglašava da je DID obrambeni mehanizam. Prema Kluftu, DID gotovo uvijek nastaje kao posljedica:
-
vrlo teških, dugotrajnih trauma u djetinjstvu
-
često u kombinaciji s nedostatkom sigurne privrženosti i podrške
Um djece pokušava se “psihički odvojiti” od nepodnošljivih iskustava, stvarajući odvojene dijelove ličnosti koji nose različite uspomene, emocije i funkcije.
Što je sve Kluft viđao u svojoj karijeri?
Kluft je radio s desecima pacijenata s DID-om i opisao:
1. Velik broj različitih „dijelova” (alteri)
Neki pacijenti imaju 2–5 identiteta, a neki i preko 20 ili čak 100. Ti identiteti mogu se razlikovati po: dobi, spolu, glasovima, načinu govora, ponašanju, fiziološkim reakcijama (npr. alergije, vid)
2. Amnezijske barijere
Pacijent se ne sjeća što drugi “dijelovi” rade. Kluft je na to gledao kao na ključni simptom — ne samo različite ličnosti, nego razdvojene memorijske sustave.
3. Disocijacija kod traume
Najčešće je nalazio povijest:
-
fizičkog ili seksualnog zlostavljanja
-
emocionalnog zanemarivanja
-
kompleksne traume
Napredak u istraživanju DID-a
Posljednjih desetljeća postoje značajni pomaci:
1. Neurobiološka istraživanja
Moderna neuroznanost podupire ideju da DID ima mjerljive moždane korelate.
Neuroimaging (fMRI, PET) pokazuje:
-
različite obrasce aktivnosti mozga između identiteta
-
promjene u regijama za pamćenje i emocije
2. Bolje dijagnostičke smjernice
Danas se DID jasnije razlikuje od:
-
shizofrenije
-
bipolarnih poremećaja
-
osobnih poremećaja
-
normalnih disocijativnih iskustava
3. Učinkovitije terapije
Kluft je razvio i promovirao fazu terapije (Phase-Oriented Treatment):
-
Stabilizacija i sigurnost
-
Obrada trauma
-
Integracija ili suradnja dijelova ličnosti
Većina stručnjaka i dalje koristi njegov model.
4. Smanjenje stigme
DID se počinje shvaćati kao reakcija na ozbiljnu traumu, a ne “čudna rijetkost”.
Jesu li pacijenti “ljudi s više ličnosti”?
Kluft naglašava da termin “više ličnosti” nije sasvim točan. On kaže da su to fragmenti jednog izvornog jedinstvenog identiteta koji se rascjepkao zbog traume. Dakle: To nije nekoliko ljudi u jednoj osobi, nego jedna osoba čiji su se dijelovi identiteta odvojili kako bi preživjeli iskustvo koje je bilo preteško.
Kluftov posao rad s pacijentima koji imaju DID – može biti zahtjevan, ali nije nužno opasan, i ne vodi ga “bilo koji” psihijatar. Je li opasan njegov posao? Emocionalno jest ali fizički rijetko.
Rad s DID pacijentima može biti težak jer:
-
nose duboke traume
-
imaju intenzivne emocije
-
ponekad se javljaju disociativne krize, samoozljeđivanje ili suicidalnost
Ali to je više emocionalno i psihički zahtjevno, nego fizički opasno. Većina DID pacijenata nije nasilna Suprotno filmovima, pacijenti s DID-om uglavnom nisu agresivni prema drugima.
Ako postoji opasnost, češće je:
-
samoozljeđivanje
-
impulzivna ponašanja jednog dijela ličnosti prema vlastitom tijelu
To zahtijeva stručnost, ali ne čini posao Kluftov posao zahtijeva visok stupanj koncentracije jer se radi o:
-
praćenju promjena između identiteta
-
radu s traumama
-
stabilizaciji pacijenta prije obrade trauma
Ali ne o fizičkoj ugrozi terapeuta. Radi li ovaj posao svaki psihijatar? – NE. DID terapiju obično vode specijalisti. DID je rijedak i vrlo specifičan poremećaj.
Terapiju obično vode:
-
trauma terapeuti
-
klinički psiholozi
-
psihoterapeuti specijalizirani za disocijaciju
-
ponekad i psihijatri, ali samo oni s dodatnim edukacijama
Nije standardan dio opće psihijatrije. Većina psihijatara DID vidi vrlo rijetko. Mnogi psihijatri kroz cijelu karijeru možda nikad ne vide pacijenta s jasnim DID-om, osim ako rade u:
-
centrima za traumu
-
forenzičkoj psihijatriji
-
specijaliziranim klinikama
TE
