Jedan od najvećih paradoksa modernog društva jest to što se ljudi često više boje antidepresiva nego same depresije, paničnih napadaja i crnih misli koje ih svakodnevno uništavaju. Dovoljno je da netko pročita uputu lijeka i vidi popis mogućih nuspojava pa da odmah pomisli: “Ne želim to piti.”, “Što ako me promijeni?”,
“Što ako postanem ovisan?”, “Što ako mi bude gore?”
A pritom mnogi već mjesecima ili godinama žive bez sna, u konstantnoj tjeskobi, sa suicidalnim mislima, u osjećaju beznađa ili u psihičkom stanju koje ih polako uništava.
Svaki lijek ima nuspojave no najveće dobrobiti
Ljudi često zaboravljaju jednu važnu stvar svaki ozbiljan lijek na svijetu ima popis mogućih nuspojava. Imaju ih i lijekovi za srce, tlak, antibiotici, pa čak i obični lijekovi protiv bolova. To ne znači da će se sve nuspojave dogoditi svakome.
Kod antidepresiva strah je dodatno pojačan jer ljudi osjećaju da lijek djeluje na mozak i emocije pa imaju dojam da će izgubiti kontrolu nad sobom. Internet i tuđa loša iskustva često još više pojačaju paniku.
A istina je da mnogi ljudi upravo zahvaljujući antidepresivima prvi put nakon dugo vremena ponovno: normalno spavaju, prestanu živjeti u stalnom strahu, mogu funkcionirati, prestanu razmišljati o smrti, vrate koncentraciju i osjete mir koji su izgubili.
Tuđa loša iskustva, ulični savjeti i internet zavjere
Lijekovi poput Fevarin ili Seroxat mnogim su ljudima pomogli da izađu iz vrlo teških psihičkih stanja. Posebno kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, depresije, anksioznosti, paničnih napadaja i teških crnih misli.
Naravno, nijedan lijek nije čarobno rješenje i nisu svi ljudi isti. Nekome prvi lijek odgovara odmah, nekome treba promjena terapije ili doze. Neki imaju neugodne početne nuspojave, dok drugi gotovo ništa ne osjete.
Ali važno je razumjeti omjer koristi i štete.
Jer čovjek koji ne jede, ne spava, ne može izaći među ljude, živi u stalnoj panici ili razmišlja o samoubojstvu, već se nalazi u vrlo ozbiljnom stanju.
Alat kemijske ravnoteže
U takvim situacijama antidepresiv često nije neprijatelj nego alat koji mozgu pomaže da ponovno pronađe ravnotežu.
Velik broj psihijatara upozorava da ljudi danas previše vjeruju internetu, forumima i zastrašujućim pričama, a premalo vlastitom iskustvu i stručnjacima. Često se dogodi da osoba mjesecima pati samo zato što se boji započeti terapiju.
A onda nakon nekoliko mjeseci liječenja sama kaže: “Zašto nisam ranije potražio pomoć?”
Naravno, treba biti iskren. Antidepresivi nisu bomboni i moraju se uzimati odgovorno uz liječnički nadzor. Nisu svi psihijatri savršeni i nekada treba vremena da se pronađe prava terapija.
Ali demoniziranje lijekova mnogim ljudima samo produžuje patnju.
Depresija i teška anksioznost nisu znak slabosti nego ozbiljna stanja koja mogu uništiti život jednako kao i fizičke bolesti.
I možda je najvažnije razumjeti da lijek ne oduzima čovjeku osobnost. Kod mnogih ljudi upravo suprotno, pomogne im da ponovno postanu ono što su bili prije nego ih je bolest progutala.
Toni Eterović
