Dalija (lat. Dahlia variabilis) pripada rodu zeljastih trajnica iz porodice Asteraceae, a prirodno raste na području Meksika. Rod sadrži 42 vrste i nekoliko tisuća hibrida.
Ova biljka ima podzemno stablo u obliku debelog gomolja te zeljastu te krhku stabljiku koja može narasti od 20 do 150 cm. Listovi biljke su tamnozelene boje izduženo eliptičnog oblika, s nazubljenom ivicom. Cvjetovi mogu biti jednobojni, dvobojni ili višebojni. Oblikom mogu biti jezičasti, cjevasti, zrakasti, ravni ili uvijeni na rubovima.
Dalija se može razmnožavati sjemenom, gomoljima i zelenim reznicama. Mnogi kultivari nemaju sjeme i mogu se razmnožavati samo reznicama ili podjelom gomolja.
Sadnja sjemena unutar zaštićenog prostora može se obavljati u veljači ili krajem ožujka, a izravno u tlo početkom svibnja, dok se presađivanje obavlja tijekom svibnja.
Gomolji se sade u travnju kada je temperatura tla iznad 15°C. Sadnja dalija najuspješnija je u blago kiselom tlu koje obiluje hranjivim sastojcima te je dobro drenirano. Sade se na mjestima gdje će do njih dopirati jutarnje sunce i gdje će imati minimalno 6 sati direktne sunčeve svjetlosti. Gomolj se sadi na dubini od 10 do 15 cm. Svakih nekoliko godina dijeli se na nekoliko dijelova. Kada je u pitanju razmnožavanje reznicama, gomolji se u ožujku sade u zatvorenom prostoru, a kada narastu oko 7 cm, režu se i ukorjenjuju u vlažnom supstratu. Nakon što se zakorijene, presađuju se u vrt onda kada više nema opasnosti od mrazeva. Nadalje, dalije se sade u grupama, a razmak između visokih biljaka trebao bi biti oko 50 cm, dok je kod patuljastih dalija dovoljan razmak od 20 cm. Pritom se ne preporučuje gušća sadnja dalija jer će tada biljka rasti u visinu i u manjoj mjeri će cvjetati.
Dalija je prikladna za uzgoj u vrtovima, cvjetnim gredicama (pojedinačno ili u većim skupinama). Zahtijeva dobro drenirana tla, ali može uspjeti i na glinastim tlima s dodanim pijeskom, a njena pH vrijednost tla trebala bi se kretati u rasponu od 6.8 do 6.2. Zemlja za uzgoj dalija treba biti pripremljena na način da se u nju dodaju stajsko gnojivo ili vrtni kompost te 125 g ribljeg koštanog brašna po kvadratnom metru. Dalija se odmah nakon sadnje zalije samo jedan put i nema potrebe za daljnjim navodnjavanjem budući da prevelika količina vlage u toj fazi može prouzročiti trulež gomolja. Kada biljka počne intenzivno rasti, potrebno ju je obilno zalijevati, posebno tijekom sušnih razdoblja. Prihranjuje se provodi jednom mjesečno i to u razdoblju od lipnja do rujna. Prihranjivanje se obavlja NPK koristeći gnojiva koja imaju veći sadržaj kalija i fosfora. Da bi se mlade biljke bolje razvijale, ostavlja im se samo jedan izboj, a starije biljke s većim korjenastim gomoljem mogu imati i nekoliko izboja po biljci.
U svrhu produljenja cvatnje, potrebno je redovito orezivati ocvale cvjetove. Ukoliko nam je cilj potaknuti grmoliki rast biljke, tada pristupamo otkidanju vrhova mladih stabljika.
Nakon što dalija ocvate i ugine, a to se može desiti nakon prvog jačeg mraza, potrebno ju je skratiti na visinu od 10 do 15 cm iznad tla. Ovisno o podneblju, gomolje je moguće ostaviti u tlu ili pak izvaditi van. U hladnijim područjima biljka se čupa iz zemlje i ostavlja tri tjedna na sušenju, okrenuta naopako. Gomolj se nakon sušenja stavlja na hladno i mračno mjesto. Ukoliko se dalija koristi kao rezano cvijeće, potrebno ju je brati u fazi punog cvata budući da se pupoljci poslije branja ne otvaraju. Bere se rano ujutro ili uvečer.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
