Republika Hrvatska posljednjih godina sve češće investira u skupu vojnu opremu i modernizaciju vojske. Premijer Andrej Plenković i ministri konstantno se bave gotovo milijardama u naoružavanju vojske Hrvatske. Iako se ulaganje u obranu obično opravdava potrebom za nacionalnom sigurnošću i poštivanjem međunarodnih obaveza, dio javnosti i ekonomskih stručnjaka postavlja pitanje: može li taj novac bolje poslužiti za poboljšanje životnog standarda hrvatskih građana kroz povećanje plaća? Do rata neće doći, saveznici smo NATOA i EU, čemu pola milijarde €ura odlazi na skupocjeno oružje.
To pitanje isto vrijedi i za BIH i Srbiju. U čemu se mi natječemo dok su pored nas nezadovoljni radnici i nenormalna poskupljenja?
Ulaganja u vojsku često se opravdavaju složenim globalnim odnosima i mogućim sigurnosnim prijetnjama. No, Hrvatska je dio NATO saveza, gdje se članice obvezuju na zajedničku obranu, što znači da nam snaga vojske drugih članica pruža određenu razinu sigurnosti. Iako je modernizacija oružja korisna za vojsku, pitanje je koliko je zaista neophodna u trenutku kada veliki dio stanovništva osjeća ekonomski pritisak, a inflacija i troškovi života i dalje rastu. Ulaganje u vojsku i novi zakon o stupanju u vojsku je apsurdan. Umjesto da se građanima nudi budućnost, naročito mladima, čelnici koji nisu bili u vojsci i Milanović i Plenković guraju im pušku u ruku umjesto radna mjesta. Imamo 400.000 pobjeglih Hrvata, a planira ih napustiti Hrvatsku još 100.000.
PROSVJETARI, LIJEČNICI, TRGOVCI NA KASAMA, KAZALIŠTA, POLICIJA, INSPEKTORAT, TREBAJU ODMAH POVIŠENJE PLAĆA!!!!
S druge strane, većina građana osjetila bi konkretne koristi od ulaganja u povećanje plaća, posebno u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje, socijalne usluge, kulture, policiji te trgovački lanci. Podizanje plaća u tim sektorima ne bi samo povećao životni standard radnika, već bi također moglo smanjiti odljev radne snage u inozemstvo, problem koji Hrvatsku pogađa već godinama. Može li uvođenje vojnog roka stimulirati mlade da ostanu u Hrvatskoj ili da skupe stvari i kažu zbogom?
Povećanje plaća i ulaganje Plenkovićeve vlade mogu značajno poboljšati kvalitetu života građana i ekonomski rast, jer bi veći prihodi doveli do veće potrošnje unutar zemlje. Dok ulaganje u skupo naoružanje direktno koristi samo vojnom sektoru, povećanje plaća imalo bi pozitivne učinke na gospodarstvo u cjelini. Ako se hrvatski državni proračun usmjerava više prema vojnoj potrošnji nego prema podizanju životnog standarda građana, to će dovesti do dugoročnog nezadovoljstva u društvu. Veći dio stanovništva želi stabilan posao s pristojnim primanjima, a ne oružje koje možda nikada neće ni biti korišteno. Hrvatska ima priliku birati između stvaranja vojne snage i stvaranja društvene stabilnosti i ekonomske održivosti. Premijer Plenković ima još uvijek vremena da izabere vlastiti narod koji očekuje od njega podršku i pomoć.
Dugoročno gledano, politika usmjerena prema podizanju životnog standarda može donijeti veću stabilnost, smanjiti iseljavanje i omogućiti stvaranje zdravijeg društva. Možda je vrijeme da se politika zapita što je zapravo bolje za budućnost Hrvatske – jačanje vojne sile ili jačanje ekonomskog položaja svojih građana. Građani izdišu i više ne mogu živjeti sa malim plaćama, premijer se poziva da shvati ozbiljnije socijalno društvenu situaciju Hrvatske. U Hrvatskoj se problem niskih plaća najviše ističe u sljedećim sektorima, gdje su zaposlenici nezadovoljni primanjima zbog visokih životnih troškova i zahtjevnih uvjeta rada:
1. Maloprodaja i trgovački lanci
Problem: Blagajnici i prodavači u velikim trgovačkim lancima suočavaju se s dugim radnim satima, nepravilnim smjenama, i niskim plaćama, koje često ne prelaze minimalac ili su tek nešto iznad njega.
Posljedice: Ove radne pozicije karakteriziraju visoka fluktuacija zaposlenika i česte pritužbe na radne uvjete, posebno zbog preopterećenosti i niskih primanja u odnosu na količinu posla.
2. Zdravstvo
Problem: Medicinske sestre, tehničari, ali i liječnici često naglašavaju kako njihove plaće ne prate težinu posla ni odgovornost koju svakodnevno preuzimaju. Rad u noćnim smjenama, opterećenost zbog manjka osoblja i sve veća odgovornost nisu adekvatno kompenzirani.
Posljedice: Velik broj zdravstvenih radnika zbog toga napušta Hrvatsku u potrazi za boljim uvjetima rada i višim plaćama u inozemstvu, što dodatno opterećuje sustav.
3. Školstvo
Problem: Učitelji i nastavnici, posebno u osnovnim i srednjim školama, često ističu kako njihove plaće ne odgovaraju razini odgovornosti, obrazovanju i uloženom trudu. Osim toga, mnogi rade u teškim uvjetima, bez odgovarajuće podrške i sredstava za rad.
Posljedice: Učitelji sve češće izražavaju nezadovoljstvo, zbog čega dolazi do pada motivacije, a u ekstremnijim slučajevima i do napuštanja struke.
4. Kultura
Problem: Zaposlenici u sektoru kulture, uključujući muzejske djelatnike, arhivare, knjižničare i zaposlenike kazališta, često rade za minimalne plaće koje ne odražavaju važnost njihove uloge u očuvanju nacionalne baštine i promociji kulture.
Posljedice: Nedostatak financiranja kulturnih institucija i niske plaće rezultiraju odlaskom stručnjaka i padom kvalitete rada u ovom sektoru.
5. Policija i javna sigurnost
Problem: Policijski službenici već godinama ukazuju na to da su njihove plaće nedovoljne s obzirom na rizik, odgovornost i stres koje posao nosi. Osim toga, često rade prekovremeno i u smjenama.
Posljedice: Razočaranje u sustav i loši radni uvjeti doveli su do masovnih pritužbi i prosvjeda policajaca te smanjenja interesa za rad u policiji.
6. Ugostiteljstvo i turizam
Problem: Konobari, kuhari i ostali radnici u turizmu često se žale na niske plaće, posebno izvan glavne sezone. Ovaj sektor karakteriziraju dugi radni sati, sezonski poslovi i nestabilnost primanja.
Posljedice: Velik broj kvalificiranih radnika seli se u inozemstvo ili u privatni sektor, gdje su uvjeti i plaće mnogo bolji.
Niske plaće u ovim sektorima često proizlaze iz nekoliko ključnih razloga:
Ograničenja proračuna i financiranja u javnom sektoru.
Visoki troškovi poslovanja u privatnom sektoru, uz dodatne poreze i doprinose.
Nedostatak sindikalne zaštite ili slab sindikalni utjecaj u pojedinim sektorima.
Nedovoljno ulaganje u obrazovanje i usavršavanje radne snage, što smanjuje tržišnu vrijednost pojedinih zanimanja.
Niska primanja u ovim sektorima ozbiljan su društveni problem koji potiče odlazak radne snage i smanjuje motivaciju zaposlenika, čime utječe na kvalitetu usluga koje građani primaju. Zaposlenici u Hrvatskoj sve češće izražavaju svoje nezadovoljstvo kroz prosvjede, javne istupe i migracije prema bolje plaćenim radnim mjestima u inozemstvu. Kako bi zadržala kvalificirane radnike, Hrvatska mora preispitati sustav nagrađivanja u sektorima od javnog interesa i poboljšati radne uvjete za sve.
Vojska niti naoružavanja nam nisu potrebna jer imigrante već imamo a postojećim oružjem se nismo obranili, stoga bacamo novce u vjetar, umjesto u zapošljavanja, povećavanja plaći i jačanje demografije financijski.
Pripremio Toni Eterović
