Neuroznanstvenik dr. Andrew Huberman u gostovanju kod Chrisa Williamsona govori o mogućim negativnim aspektima pornografije, posebno kod muškaraca. Na početku naglašava da ne tvrdi kako je pornografija sama po sebi nužno loša, ali smatra da postoje određeni biološki mehanizmi zbog kojih s njom treba biti oprezan.
Programibilnost mozga
Huberman objašnjava da je ljudski mozak izrazito programibilan, osobito tijekom djetinjstva i adolescencije. Danas velik broj mladih odrasta uz lak pristup pornografiji, što može utjecati na način na koji se u mozgu povezuju seksualno uzbuđenje i izvori tog uzbuđenja.
Prema njegovu objašnjenju, problem može nastati kada se seksualno uzbuđenje kontinuirano povezuje isključivo s pornografijom. U takvim situacijama mozak se može naviknuti na jedan specifičan izvor stimulacije. Posljedica toga može biti da se isti stupanj uzbuđenja teže prenosi u stvarne partnerske odnose.
Teorija o eskalaciji sadržaja
U razgovor se uključuje i Chris Williamson, koji spominje takozvana tri pravila dinamike pornografije koja opisuje autorica Mary Harrington. Prema toj ideji, pojedinci s vremenom mogu tražiti sve ekstremniji sadržaj kako bi doživjeli isti stupanj uzbuđenja, jer se prag stimulacije postupno povećava.
Huberman se pritom ograđuje od šire rasprave o društvenim ili političkim aspektima pornografije. Naglašava da može govoriti prvenstveno o biologiji mozga, a ne o moralnim ili ideološkim pitanjima.
Dopamin i dopaminski vrhunci
Huberman objašnjava da se isti princip ne odnosi samo na pornografiju nego i na mnoge druge aktivnosti koje stvaraju snažne dopaminske vrhunce. To uključuje videoigre, klađenje, intenzivnu digitalnu stimulaciju, ali i seksualne aktivnosti.
Dopamin i epinefrin dio su dopaminergičkog sustava koji motivira organizam na djelovanje. U prirodnom okruženju ti hormoni potiču nas na aktivnosti koje su važne za preživljavanje, poput traženja hrane ili partnera.
Važnost ravnoteže
Ako se dopaminski sustav često aktivira kroz vrlo intenzivne podražaje bez stvarnog cilja ili potrebe, može doći do smanjenja osjetljivosti tog sustava. Tada su potrebni jači podražaji kako bi se postigao isti osjećaj motivacije ili zadovoljstva.
Huberman zato naglašava da ključ nije nužno u potpunom izbjegavanju određenih aktivnosti, nego u ravnoteži i vremenskom razmaku između snažnih dopaminskih stimulacija. To omogućuje mozgu da stabilizira razine dopamina i zadrži osjetljivost na prirodne izvore zadovoljstva.
Zaključak
Prema dr. Andrewu Hubermanu, problem nastaje kada se aktivnosti koje stvaraju snažne dopaminske vrhunce – uključujući pornografiju – konzumiraju često i bez jasne svrhe. Umjerenost i pauze između takvih podražaja mogu pomoći da dopaminski sustav ostane uravnotežen.
B.M. FOTO: youtube
