Jeanne Louise Calment umrla je 04. 08. 1997. u svom rodnom gradu Ariesu na jugoistoku Francuske. Imala je 122 godine! Napredak u znanosti, medicini i drugim područjima života doprinosi tome da ljudi danas žive duže nego prije. Ali rijetki su pojedinci koji dožive sto ili više godina. To je vjerojatno glavni razlog zašto mediji ponekad prenose vijesti o ljudima koji dožive duboku starost, kao što je to bio slučaj s Louise. No Biblija izvještava da su ljudi u drevno doba živjeli puno duže, neki od njih čak gotovo tisuću godina. Jesu li ti izvještaji istiniti i može li im se vjerovati? Jesu li ljudi u biblijska vremena uistinu živjeli toliko dugo? Ima li to ikakve veze s nama danas?
Biblijska knjiga Postanka, odnosno 1. Mojsijeva, spominje sedmoricu muškaraca koji su živjeli više od 900 godina, a rodili su se prije potopa koji se zbio u vrijeme Noe. To su bili Adam, Šet, Enoš, Kenan, Jared, Metuzalem (Metušalah) i Noa (1. Mojsijeva 5:5-27; 9:29). Za neke od njih mnogi ljudi možda nikad nisu ni čuli, no svi su oni bili pripadnici prvih deset generacija ljudske povijesti. Metuzalem je poznat po tome što je živio najdulje od svih — čak 969 godina! U Bibliji se spominje još najmanje 25 osoba koje su živjele duže nego što je to danas uobičajeno. Neki od njih živjeli su 300, 400, pa čak i 700 ili više godina (1. Mojsijeva 5:28-31; 11:10-25). Međutim, mnogi smatraju da su biblijski izvještaji o ljudima koji su doživjeli tako duboku starost samo izmišljene priče. Je li to istina?
Izmišljene priče ili pouzdani izvještaji?
Prema izvještaju što ga je izdao Zavod za demografska istraživanja pri Institutu Max Planck u Njemačkoj, istraživači su potvrdili da je Jeanne Louise Calment, spomenuta u uvodu ovog članka, doista imala 122 godine kad je umrla. To su učinili tako što su sakupili neke njene “izjave koje se lako moglo provjeriti”. Te su izjave bile povezane s onim što su ona ili njeni rođaci radili u vrijeme kad su se odigrali određeni događaji. Njene su riječi zatim bile uspoređene s podacima iz državne i crkvene arhive, arhive javnih bilježnika te novinskim člancima i popisima stanovništva. Iako je bilo nemoguće dokazati svaku pojedinost iz njenog života, zanimljivo je da su izravni i neizravni dokazi koji su istraživačima stajali na raspolaganju potvrdili da je doista živjela toliko dugo. A što možemo reći za izvještaje zapisane u Bibliji? Postoje li dokazi koji svjedoče o njihovoj vjerodostojnosti? Naravno da postoje! Premda danas dostupni svjetovni izvori nisu potvrdili baš svaku pojedinost u biblijskom tekstu, mnogi dokazi pokazali su da je on pouzdan u povijesnom, znanstvenom i kronološkom pogledu. To nas ne bi trebalo iznenaditi jer u samoj Bibliji stoji: “Iako je ‘svaki čovjek lažac’, Bog je istinit” (Rimljanima 3:4, Novi zavjet, International Bible Society, internetsko izdanje na hrvatskom). Da, budući da je Biblija knjiga koja je “nadahnuta od Boga”, ona nipošto ne sadrži neistine (2. Timoteju 3:16).
Mojsije, kojeg je Bog nadahnuo da napiše Petoknjižje, odnosno prvih pet knjiga Biblije, ubraja se među najutjecajnije i najuvaženije ljude u ljudskoj povijesti. Židovi ga smatraju najvećim među svim svojim učiteljima. Muslimani ga poštuju kao jednog od svojih velikih proroka. A za kršćane je Mojsije prethodnik Isusa Krista. Bi li bilo razumno zaključiti da su zapisi tako važne povijesne ličnosti nepouzdani?
Da li se u to doba vrijeme drugačije računalo?
Neki ljudi tvrde da se u biblijsko doba vrijeme računalo drugačije te da je period koji se nazivao godinom zapravo bio jedan mjesec. Međutim, analiziranje izvještaja iz 1. Mojsijeve jasno pokazuje da su ljudi u to doba vrijeme računali na isti način kao i mi danas. Razmotrimo dva primjera. U izvještaju o potopu čitamo da je kiša počela padati kad je Noa imao 600 godina, “drugoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu”. Zatim kaže da je voda prekrivala Zemlju 150 dana te da se “sedmoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu, arka zaustavila na brdima Ararata” (1. Mojsijeva 7:11, 24; 8:4). Dakle, prema tom izvještaju razdoblje od pet mjeseci — od sedamnaestog dana drugog mjeseca do sedamnaestog dana sedmog mjeseca te godine — iznosilo je 150 dana. Stoga je očito da tvrdnja kako je jedna godina zapravo bila jedan mjesec nema nikakvog temelja.
Razmotrimo i drugi primjer. Prema izvještaju iz 1. Mojsijeve 5:15-18 Mahalalel je dobio sina u dobi od 65 godina, nakon čega je živio još 830 godina te umro u dobi od 895 godina. I njegov unuk Henok imao je 65 godina kad mu se rodio sin (1. Mojsijeva 5:21). Ako je godina u to vrijeme doista odgovarala našem mjesecu, to bi značilo da su ta dvojica muškaraca postala roditelji sa samo pet godina. Zvuči li vam to razumno? Arheologija također pruža dokaze koji potvrđuju biblijske izvještaje o pojedincima koji su imali dug životni vijek. O patrijarhu Abrahamu u Bibliji piše da je bio iz grada Ura, da je kasnije živio u gradu Haranu, a zatim u zemlji Kanaanu te da se borio s elamskim kraljem Kedorlaomerom i pobijedio ga (1. Mojsijeva 11:31; 12:5; 14:13-17). Arheološka otkrića potvrđuju da su ti gradovi, mjesta i ljudi doista postojali. Osim toga ona nam pružaju uvid u geografska obilježja zemalja i običaje ljudi koji se spominju u povezanosti s Abrahamom. Budući da su ti izvještaji o Abrahamu točni, zašto bismo dovodili u pitanje podatak da je živio 175 godina? (1. Mojsijeva 25:7).
Stoga je očito da nema razloga sumnjati u biblijske izvještaje koji govore o iznimnoj dugovječnosti nekih ljudi u drevno doba. No možda se pitate: Zašto je uopće važno jesu li ti ljudi živjeli toliko dugo ili nisu?
Možete živjeti dulje nego što mislite!
Iznimno dug životni vijek ljudi koji su živjeli prije potopa dokazuje da ljudsko tijelo ima zapanjujuće velik potencijal za dug život. Suvremena tehnologija omogućila je znanstvenicima da bolje upoznaju ljudsko tijelo i njegovu zadivljujuću građu, između ostalog i njegovu izvanrednu sposobnost obnavljanja i zacjeljivanja. Do kojeg su zaključka došli? Ljudsko tijelo moglo bi živjeti beskonačno.
H.B., Foto: X
