Ovisnost o mobitelu i mobilnim igrama nije samo „loša navika“. To je ponašajna ovisnost koja može ozbiljno utjecati na društveni život, školu, posao i psihičko zdravlje. Francuski psihijatar Laurent Karila, stručnjak za ovisnosti, upozorava da digitalna ovisnost postaje sve rašireniji problem, posebno među djecom i mladima. „Kada osoba stalno provjerava poruke, igra igre ili skroluje društvene mreže, ona gubi kontakt sa stvarnim životom.“, kaže Karila.
Ovisnost uključuje: stalnu potrebu za provjeravanjem notifikacija, kompulzivno igranje igara, stalno dopisivanje i aktivnost na društvenim mrežama, osoba ne može kontrolirati vrijeme provedeno na mobitelu, iako to negativno utječe na život. Karila ističe: „Mnogi roditelji misle da je riječ samo o navici. No, kod ovisnika se razvija potreba nalik na onu kod droge – stalna, prisilna i često neosviještena.“
Mobilne igre nagrađuju mozak malim „dopaminskim dobitcima“, što tjera na stalno igranje. Dopisivanje i društvene mreže stvaraju privid stalne interakcije, iako je stvarni kontakt minimalan. Posljedica je paradoksalna: virtualna povezanost, stvarna odsutnost. Osoba se uključuje u digitalni svijet, a isključuje iz stvarnog.
I tako pomalo osoba će: zanemarivati prijatelje i obitelj, izbjegavati druženja uživo, osjećati nelagodu kad je offline, satima igrati igre ili tipkati poruke, imati pad školskog ili poslovnog uspjeha. U težim slučajevima, društveni život gotovo potpuno nestaje.
Posljedice mogu biti:
Društvena izolacija – prijatelji i obitelj postaju sekundarni.
Mentalno zdravlje – rizik od anksioznosti, depresije i stresa.
Fizičko zdravlje – loše držanje, poremećaj sna, zamor očiju.
Škola i posao – pad koncentracije i učinkovitosti.
Karila napominje: „Ovisnost o mobitelu često stvara osjećaj praznine i udaljenosti od stvarnog svijeta.“ Kako prepoznati problem? Stalna provjera telefona, čak i kad nije potrebno, tjeskoba kada mobitel nije pri ruci, gubitak interesa za hobije i stvarna druženja, laganje o vremenu provedenom na telefonu, negativne posljedice u životu, a uporaba mobitela se nastavlja
Što se može učiniti?Postavljanje granica – odrediti vrijeme za mobitel i igre
Digitalni detox – privremena pauza od društvenih mreža i igara
Zamjena aktivnosti – sport, druženja uživo, kreativni hobiji
Profesionalna pomoć – psiholog, psihijatar, terapija ponašanja
Obiteljska podrška – zajedničke aktivnosti bez mobitela
Karila savjetuje:
„Najvažnije je prepoznati problem na vrijeme i razgovarati o njemu. Djeca i mladi nisu krivi što ih tehnologija privlači – ali moramo im pomoći da ponovno nauče stvarno druženje.“ Ovisnost o mobitelu i igrama nije samo „gubitak vremena“. To je ponašajni problem koji može potpuno isključiti osobu iz društva.
Rana intervencija i postavljanje granica ključni su za povratak ravnoteže između digitalnog i stvarnog života.
Pripremio Toni Eterović uz stručnu literaturu
