Kada roditelj sazna da mu je dijete postalo ovisnik, gotovo uvijek dolazi isti val pitanja:“Gdje sam pogriješio?”, “Jesam li mogao drugačije?”, “Jesmo li mi krivi?”
Roditelji nose golem osjećaj srama, krivnje i raspadanja
Mnogi roditelji godinama nose golem osjećaj srama, krivnje i unutarnjeg raspadanja. Posebno kada društvo počne osuđivati i dijete i obitelj. Neki roditelji tada počnu još jače kontrolirati dijete, drugi ga odbace iz očaja, a treći potpuno izgube sebe pokušavajući spasiti nekoga tko tone.
Poznati kanadski liječnik i autor Gabor Maté, koji je desetljećima radio s teškim ovisnicima u Vancouveru, pokušavao je roditeljima objasniti jednu važnu stvar – ovisnost nije samo pitanje droge, alkohola ili lošeg karaktera. Vrlo često iza nje stoji duboka emocionalna bol.
“Ne pitajte zašto ovisnost, nego zašto bol”
To je možda najpoznatija misao Gabora Matéa. On je tvrdio da mnogi ovisnici ne pokušavaju pronaći zadovoljstvo nego bijeg od unutarnje praznine, trauma, osjećaja odbačenosti, srama, usamljenosti, emocionalne boli koju ne znaju drugačije utišati.
To ne znači da su roditelji automatski krivi. Maté često naglašava da roditelji ne odgajaju djecu u laboratoriju nego u svijetu punom stresa, pritisaka, društvenih trauma, emocionalne udaljenosti, modernog kaosa.
Ponekad roditelji daju sve od sebe, a dijete ipak razvije problem.
Roditelji ne trebaju nositi sav teret krivnje
Jedna od najvećih tragedija jest kada roditelji počnu živjeti s uvjerenjem da su potpuno uništili vlastito dijete.
Maté upozorava da osjećaj krivnje često:
- paralizira roditelje,
- pretvara ih u očajne spasitelje,
- uništava odnose u obitelji,
- i dodatno povećava kaos.
Roditelji trebaju imati snage pogledati i svoje pogreške, ali bez samouništenja. Jer nitko nije savršen roditelj.
Ovisnik nije samo “loš čovjek”
Društvo često ovisnike vidi kroz kriminal, laži, agresiju, manipulaciju, razočaranja. I istina je da ovisnost zna razoriti obitelji i odnose.
Ali Maté upozorava da ispod destruktivnog ponašanja često postoji čovjek koji: pati, ne zna regulirati emocije, bježi od sebe, ne vjeruje da vrijedi i izgubio je osjećaj unutarnje sigurnosti.
To ne znači opravdavati loše postupke, nego pokušati razumjeti što se krije iza njih.
Roditelji ne smiju ni spašavati ni uništavati dijete
Mnogi roditelji upadnu u dvije krajnosti.
Jedni pokrivaju dugove, skrivaju problem, stalno spašavaju dijete od posljedica, žive samo za njegovu ovisnost.
Drugi potpuno puknu i odbace dijete iz bijesa i razočaranja.
Maté smatra da je važna ravnoteža: pokazati ljubav, ali postaviti granice, ne mrziti osobu, ali ne podržavati destruktivno ponašanje.
“Dijete treba osjetiti da vrijedi i kada je palo”
Velik broj ovisnika živi s dubokim osjećajem srama i bezvrijednosti.
Kada ih obitelj samo osuđuje, vrijeđa, ponižava, uspoređuje s drugima, taj osjećaj postaje još gori.
Maté često govori da čovjek teško ozdravi ako potpuno izgubi osjećaj da ga netko vidi kao ljudsko biće, a ne samo kao problem.
Oporavak je dug i težak proces
Važno je biti iskren ne završe sve priče sretno.
Neki ljudi se izvuku iz ovisnosti. Neki godinama padaju i vraćaju se. Neki nažalost nikada ne uspiju.
Ali roditelji ne smiju uništiti vlastiti život noseći osjećaj da su jedini krivci za sve.
Gabor Maté pokušava roditeljima objasniti da ovisnost nije samo pitanje droge ili lošeg karaktera, nego često duboke emocionalne boli koju čovjek ne zna drugačije utišati.
Roditelji trebaju imati hrabrosti pogledati svoje pogreške, ali ne živjeti u samomržnji. Ne trebaju osuđivati dijete kao izgubljen slučaj, ali ni spašavati ga pod svaku cijenu.
Najvažnije je pokušati sačuvati čovjeka u čovjeku i u djetetu i u sebi.
Toni Eterović
