Zvali su ga luđakom, lopovom i varalicom, ali on je samo radio ono što je smatrao ispravnim. Nepokolebljivim stavom spasio je oko 6 500 beba, iako nije bio doktor.
O čemu se zapravo radi?
Prvi inkubatori za bebe bili su od stakla i čelika, a toplinu im je davao parni kotao. Imali su sprave za mjerenje vlažnosti i temperature, a pojavili su se 1880.g. u Parizu. Među europskim liječnicima nisu izazvali zanimanje.
Židov Martin Couney kupio je nekoliko tih inkubatora, bezuspješno ih prodavao, a onda je shvatio da javnost čezne za spektaklom.
I tu je vidio šansu.
Na ulicama Brooklyna 1903.godine pojavili su se plakati za izložbu prijevremeno rođenih beba. Iako su se tada mogle vidjeti mnoge čudne stvari, ova vijest je odjeknula.
Atrakcija je bila soba s inkubatorima i bebama. Ulaz je stajao samo 25 centi. Gotovo sav novac je išao za održavanje života djece. Jedan dan u inkubatoru je koštao oko 15 dolara. Posjetioci su dolazili vidjeti ta mala “čudovišta” i nisu shvaćali da plaćanjem ulaza pomažu djeci da prežive. Bez ove sobe ta djeca bi bila ostavljena da umru.
S pažljivo odabranim osobljem Martin Couney je uz konstantne kritike za svoj rad, održavao ovu stanicu sve do 1940.godine. Bio je jedina nada i spas za mnogu prerano rođenu djecu. Vješto je krio da nema nikakvo medicinsko obrazovanje. No, i bez tog znanja uspio je spasiti oko 6 500 djece. Jedan od najvećih humanista 20. stoljeća živio je krajnje skromno i nije ništa zaradio.
Umro je 1950.godine u 80.godini života.
Ipak, zahvaljujući njemu, prijevremeno rođene bebe su počeli promatrati kao normalne, samo su trebale pomoć i imale su pravo na život.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
