Samonikla šumska biljka latinskog naziva Allium ursinum, poznata je i po imenu srijemuš, crijemuš, divlji luk i šumski luk, a najviše je u upotrebi naziv medvjeđi luk. Ovaj potonji naziv vjerojatno je inspiriran činjenicom da raste tijekom ranog proljeća, u vrijeme kada se medvjedi bude iz zimskog sna. Raste u velikim gomilama, i to uglavnom po sjenovitim i vlažnim kontinentalnim šumama. Gustoća biljaka često bude tolika da potpuno prekriva šumsko tlo, što veoma atraktivno izgleda u razdoblju kada nema lišća na drveću. Čitava biljka miriše na bijeli luk, odnosno češnjak, a to je posebno izraženo za vrijeme cvatnje, kada se i šumski pod iz zelene boje listova mijenja u bijelu boju cvatova.
Pojedinu biljku karakteriziraju najčešće dva lista koja na dugoj peteljci izrastaju iz bijele izduljene lukovice u visinu od 15 do 30 cm. Često nekoliko lukovica rastu zajedno pa se dobija dojam kao da je to jedna biljka s mnogo listova. Plojke listova su prilično tanke i ušiljenih vrhova, a pri bazi se postupno sužavaju i prelaze u peteljku. Biljka lista tijekom ožujka i travnja, prvo na osunčanim mjestima, a kasnije na više zasjenjenim. Cvijeta tijekom travnja sitnim bijelim cvjetićima u paštitastom cvatu. Naraste jedan uspravni cvat po svakoj biljci koji se kasnije razvije u sitne zelene ovojnice sa crnom sjemenkom u sredini. Kada sjemenke sazriju, nadzemni dio biljke odumre i ciklus se nastavlja sljedećeg proljeća.
Prema svom sastavu, medvjeđi luk ima niz korisnih tvari koje pomažu kod niza bolesti, tegoba ili stanja, a najčešće kod čišćenja organizma, visokog tlaka, arterioskleroze i kolesterola.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
