Sve veće teorije zavjera još su luđe kada se neki mali ljudi žele zaštititi i strahuju od praćenja, uhođenja, špijuniranja. Nedavno je na tu temu zapravo progovorio javno na tribini i Denis Periša iz Šibenika poznati haker Darkman koji je više puta bio predmetom kaznenih progona zbog hakiranja ali i pomogao sustavu. Objasnio je samo ono što je već izjavio direktor FBI-a James Comey , “mi ne gledamo u kamere, nego kamere u nas, stoga zalijepite traku na kameru laptopa”. Osim njega progovorili su bivši djelatnici CIE, NSA i svjetskih obavještajnih službi da se puno suvremenije osim kamera dolazi do podataka i brže. Tako je jedan od agenata iznio da NSA u pola godina iz cijelog svijeta izvuče 1,8 milijuna fotografija i dokumenta što može i ne mora biti važno. U svijetu terorizma svi govore koliko je napada ali nitko nikada nije i neće iznjeti koliko je spriječeno napada a smatra se zahvaljujući vrhunskoj špijunaži 90% se preduhitri i uhiti ekstremista i terorista. Periša je kaže i da se preko printera može špijunirati a bivši utjecajni Tuđmanov agent Markica Rebić kako je danas dovoljno imati bilo što povezano sa elektronikom pa čak televizijom, da je mobitel i ne važan.
Gledamo li mi televiziju ili ona gleda nas, dobro pitanje – Periša
Nažalost u stvaranju medijske slike koja vrvi strahom i paranojom od nadzora, obični ljudi koji imaju previše vremena za razmišljanje ili se bave nezakonitim poslovima su umislili da su centar svijeta. Sve od čega se želiš zaštiti davno si dao ključ sustavu nad sustavima sad je samo pitanje koliko si važna karika u lancu da bi netko o tebi skupljao sadržaje. Javna je tajna da CIA skuplja oceane nepotrebnih materijala cijelog svijeta. Također, Balkan je svakoj sigurnosnoj službi uvijek bio velika meta za rat, trgovinu, transfere svega i svačega, ispitivanje javnog mijenja i nemaš oružje da obraniš svoju privatnost. Svoj skrveni poslovni i sexualni život nikada ne možeš sakriti, jer imaš mobitel, kabelsku, satelit, televiziju, kompjuter, internet, sve društvene mreže su prekucane ljudima koji su zaduženi da se bave onim što smatraju važnim i eventalno je potrebna jedna osoba ako se radi o delikatnoj situaciji da u ime institucije koristi svo oružje protiv nekoga tko ugrožava određenu sferu državnih interesa ili spada u populaciju koja interesira službe. To mogu biti političari, policija, sudstvo, gospodarstvenici vjerska skupljanja, mediji, crno bijeli život istaknutih pojedinaca, realnost koju najviše ljudi skrivaju i osobe koje ugrožavaju špijune. Tako se često pitamo kako je moguće da je netko uhodio predsjednicu države i da navodno ima nekakve snimke. Zapravo osim naših službi postoje i službe drugih zemalja. Tako da sve se zna, ali služba nije policija i neće suradnju sa policijom, ona je iznad policije u razini vlasti i ako to odredi vrh određuje tko se diže a tko pada. Uglavnom, poželjni za prijatelje 🙂
Ivan Vidović, foto Pixabay
