Čovjek koji je uspio pobjeći “klaunu” serijskom ubojici Johnu Wayneu Gacyju te se s njim susreo u nekoliko navrata prisjetio se svog zastrašujućeg iskustva kao djete.
John Wayne Gacy je bio seksualni manijak i serijski ubojica koji je silovao, mučio i ubio najmanje 33 mladića i dječaka u Chicagu tijekom 1970-ih. Kažu da iza predivnog osmjeha koji je uživao visoko društvo krio se sablazni sadistički ubojica, psihopat i pedofil. Sva ubojstva dogodila su se u njegovoj kući, koja je kasnije srušena. Gacy je najprije mamio svoje žrtve pretvarajući se da izvodi mađioničarski trik s lisicama, a zatim ih silovao i brutalno ubijao gušenjem ili davljenjem. Na svom imanju pokopao je oko 27 svojih žrtava.
Tony iz Kentuckyja koji je preživio horor, prvi put se s ubojicom susreo u ljeto 1970., kada je imao 15 godina. Nakon igre u obližnjem parku, predator mu je prišao i pitao bi li želio otići u njegovu hotelsku sobu na piće.– Počela me pomalo hvatati panika. U glavi sam razmišljao kako je ovo loše i da moram otići odatle. Uzeo sam pivo, bilo je napola puno i rekao da ću baciti frižider kroz prozor kad sljedeći put bude išao na wc. Kad je otišao, sakrio sam hladnjak u krajnji kut sobe, on se vratio, počeo spominjati lanac i slične stvari – prisjetio se Tony. Kada mu postao sumnjiv tražio je način da pobjegne pa je pitao ubojicu može li još jedno pivo. – Počeo je tražiti hladnjak po sobi, prošao je pored mene, a ja sam to iskoristila da se uputim prema vratima. Kad sam izašao, zgrabio me, udario me nekoliko puta, ali uspio sam pobjeći jer nisam imao majicu da me uhvati – rekao je Tony.
GACY JE BIO UZORAN MUŽ, IMAO DVA BRAKA I DJECU / PARALELNO JE BIO MONSTRUM
Najstrašniji i najmonstruozniji dio Gacyja bio je zapravo njegov alter ego „Pogo the Clown“. Krajem 1975. Gacy se pridružio lokalnom klubu „Jolly Jokers“, dobrotvornoj organizaciji čiji su se članovi na događajima odijevali kao klaunovi. Uglavnom su posjećivali bolesnu djecu u bolnicama, a ponekad su se pojavljivali i na dječjim rođendanima. Iako Gacy nikada nije ubijao kao Pogo, lik je bio dio njegove osobnosti i često ga je slikao u svojoj zatvorskoj ćeliji prije nego što je pogubljen. Znao je reći da ga je to vraćalo u djetinjstvo.
Tonyjevo svjedočenje pomoglo je u osudi Gacyja 1980., kada je osuđen na smrt. Gacy je uhićen u prosincu 1978 . FBI je utvrdio da je mamio žrtve u svoj dom tijekom razdoblja od šest godina. Tamo ih je odveo nakon što im je obećao konstruktivne poslove, drogu i alkohol, glumio policajca ili im nudio novac za seks. No zapravo u kući bi radio za njih trikove. Zavezao bi se lisicama, pa potajno ih odvezao i davao dečku koji ga oslobodi. Tada bi uhvatio žrtvu skinuo i gušio, navodno je svaka prošla slične rituale opuške po tijelu, mučenje, silovanje i davljenje, a imao je posljednji trik u kojem bi ih osim što bi ih već umlatio ugušio.
KADA SE NIJE MOGAO RIJEŠITI STALNOG NADZORA POLICIJE ODLUČIO SE TUŽITI POLICIJU. PORUČNIK JOSEPH KOZENCZAK PRVI JE NAMIRISAO ZLOČINCA NA DJELIMA
15-godišnjeg honorarnog zaposlenika Roberta Piesta je navukao pred svjedocima iz ljekarne da radi kod njega za duplu satnicu. Kad se Piest nije vratio, njegova je obitelj podnijela prijavu nestale osobe. Svjedok je naveo Gacyja kao izvođača radova s kojim je Piest otišao iz trgovine kako bi razgovarao. Poručnik Joseph Kozenczak , čiji je sin pohađao srednju školu Maine West kao i Piest, odlučio je istražiti Gacyja uvidjevši dojee od prije. Kozenczak i dva policajca posjetili su Gacyja u njegovom domu. Gacy je tvrdi da je pitao za poslove neke osobe li sa nikim nije otišao, jer mu je umro ujak. Počinjao je biti bezobrazan prema policiji pa su ga fino zamolili da dođe sutra dati izjavu ako mu je taj dan teško zbog ujaka.
Nespretno je lagao. Gacy je stigao u policijsku postaju prekriven blatom, tvrdeći da je sudjelovao u prometnoj nesreći. Kad se kasnije tog dana vratio u policijsku postaju, Gacy je zanijekao bilo kakvu umiješanost u Piestov nestanak i ponovio da mu nije ponudio posao. Gacy je ponovio da se vratio u ljekarnu nakon telefonskog poziva Torfa koji ga je obavijestio da je ostavio svoju knjižicu u trgovini. Detektivi su već razgovarali s Torfom, koji je zanijekao da je zvao Gacyja. Na zahtjev detektiva, Gacy je pripremio pisanu izjavu u kojoj je detaljno opisao svoje kretanje 11. 12. Poručnik Kozenczak je imao jako dobar instikt. Bio je lik koji je sumnjao na najgore i sve pretražio o Gacyu praveći se da ne zna ništa. Sumnjajući da Gacy možda drži Piesta u svom domu, policija Des Plainesa dobila je nalog za pretres 13. 12. Ova pretraga je otkrila nekoliko sumnjivih predmeta, uključujući nekoliko policijskih znački; startni pištolj; štrcaljka i potkožna igla; lisice; knjige o homoseksualizmu i pedofiliji; pornografski filmovi; kapsule amil nitrita ; dildo; dva puta četiri s dvije rupe izbušene na svakom kraju; bočice valiuma i atropina ; nekoliko vozačkih dozvola; plava parka s kapuljačom ; i donje rublje premalo da stane na Gacy. Također su pronašli školski prsten s ugraviranim inicijalima JAS i račun s fotografijom Nisson Pharmacy u kanti za smeće, uz dio najlonskog užeta od 36 inča (91 cm).
Nadzorni timovi (sastavljeni od policajaca Mikea Albrechta i Davida Hachmeistera te Ronalda Robinsona i Roberta Schultza) pratili su Gacyja dok se istraga nastavljala. Sljedećeg dana, istražitelji su primili telefonski poziv od Michaela Rossija, koji je obavijestio istražitelje o nestanku Gregoryja Godzika i činjenici da je još jedan zaposlenik PDM-a, Charles Hattula, pronađen utopljen u rijeci Illinoisa ranije te godine. 16.12. Gracy je postajao sve ljubazniji sa policijom i pozivao ih na kafe kao i večere. Paralelno u redu su stajali svjedoci koji traže svoje najbliže istih opisa. 18.12 Gacy je pukao od nadzora policije. Nastojao je glumiti ali gotovo je bilo, počeo pokazivati znakove napetosti od stalnog nadzora: bio je neobrijan, izgledao je umorno i zabrinuto i puno je pio. Odlučio se sa odvjetnikom pripremiti građansku tužbu vrijednu 750.000 dolara protiv policije Des Plainesa, zahtijevajući od nje da prekine nadzor.
ISTRAŽITELJIMA JE PRIZNAO DA JE ZA NJEGA UBIJANJE BILO NAJVEĆE UZBUĐENJE
19.12. istražitelji su počeli prikupljati dokaze za drugi nalog za pretragu Gacyjeve kuće. Istog su dana Gacyjevi odvjetnici podnijeli građansku tužbu protiv policije Des Plainesa. Ročište za tužbu bilo je zakazano za 22. 12. Tog poslijepodneva Gacy je ponovno pozvao detektive za nadzor u svoju kuću. Dok je Robinson odvraćao Gacyja razgovorom, Schultz je ušao u Gacyjevu spavaću sobu u neuspješnom pokušaju da zapiše serijski broj Motorola televizora za koji su sumnjali da pripada Szycu. Dok je puštao vodu u Gacyjevom WC-u, policajac je primijetio miris za koji je sumnjao da bi mogao biti miris trulih leševa koji je izlazio iz cijevi za grijanje. Policajci koji su prethodno pretraživali Gacyjevu kuću nisu to primijetili jer je kuća bila hladna.
Gacy je u pijanom stanju svojim odvjetnicima nabrajao mrtve i načine na koji su ubijeni. Odvjetnici su bili šokirani da se treba otrijezniti i pojasniti što priča. Gacy je rekao: “Dolazi kraj za mene. Ovi dečki će me ubiti.” Gacy se zatim odvezao do kuće kolege poduzetnika i prijatelja, Ronalda Rhodea. Gacy je zagrlio Rhodea prije nego što je briznuo u plač i rekao: “Bio sam loš dečko. Ubio sam trideset ljudi, manje ili više.” Dok se Gacy tog jutra vozio na razne lokacije, policija je ocrtala službeni nacrt svog drugog naloga za potragu, posebno za traženje Piestova tijela. Nakon što su detektivi za nadzor čuli da bi se Gacy, u svjetlu njegovog čudnog ponašanja, mogao spremati počiniti samoubojstvo, policija ga je odlučila uhititi pod optužbom za posjedovanje i distribuciju kanabisa kako bi ga zadržala u pritvoru, dok ne ishoduje nalog za novi pretres.
Policija je tražila jednog dečka a naišla je na horor. Naoružani potpisanim nalogom za pretres, policija i dokazni tehničari odvezli su se do Gacyjeve kuće. Tražeći mjesta i kopajući u roku od nekoliko minuta, otkriveno je trulo meso i ljudska kost ruke. Jedan detektiv je rekao: “Mislim da je ovo mjesto puno djece.” Žrtve su bile previše raspadnute da bi bile Piest. Pomiješlo se više lubanja sa raznim tijelima…. U praznom prostoru ispod njegove kuće pronađeno je zakopano čak 27 žrtava. Ostali su bili ispod garaže, a jedan je pronađen u dvorištu. Bacio je četiri žrtve u rijeku nakon što, kako je Gacy rekao istražiteljima, više nije bilo mjesta u podrumu.
MASOVNO IZNOŠENJE MRTVIH ZGROZILO JE I FORENZIČARE
U ranim jutarnjim satima 22. 12. i u prisutnosti svojih odvjetnika, Gacy je dao službenu izjavu u kojoj je priznao ubojstvo otprilike trideset mladih mladića—za koje je tvrdio da su svi dobrovoljno ušli u njegovu kuću. Neke su žrtve spominjane po imenu, ali Gacy je tvrdio da ne zna ili se ne sjeća većine imena. Tvrdio je da su svi bili tinejdžeri odbjegli muškarci ili muške prostitutke, od kojih je većinu pokopao u svom prostoru.
Maratonsko suđenje u kojem je vapio za pomoć, tužitelj Terry Sullivan iznio je Gacyjevu povijest zlostavljanja mladih, svjedočenje o njegovim naporima da izbjegne otkrivanje i opisujući svoje preživjele žrtve – Voorheesa i Donnellyja – kao “žive mrtvace”. Govoreći o Gacyju kao o “najgorem od svih ubojica”, Sullivan je izjavio: “John Gacy je odgovoran za više ljudskog razaranja nego mnoge zemaljske katastrofe… Drhtim kad pomislim koliko je bio blizu toga da se izvuče sa svime. Ovo je zlo nad svim zlima koje sam susreo.”
Nakon četverosatne rsprava, odvjetnik Sam Amirante govorio je za obranu. Amirante je optužio Sullivana da se u svojoj završnoj riječi jedva osvrnuo na dokaze i da je pobudio mržnju protiv svog klijenta. Pokušao je prikazati Gacyja kao “vođenog prisilama koje nije mogao kontrolirati”, tvrdeći da država nije ispunila svoj teret dokazivanja da je Gacy zdrav izvan razumne sumnje. Amirante je zatim pozvao porotu da ostavi po strani sve predrasude koje su imali prema njegovom klijentu i zatražio da donesu presudu da nije kriv zbog neuračunljivosti, dodajući da je Gacy bio opasnost i za sebe i za druge, te da proučavanje njegove psihologije a ponašanje bi bilo od koristi znanosti.
Vještaci psihijatrije su iznjeli da je Gacy sociopat i ima strukturalne poremećaje ali je bio svjesan svojih nedjela i mogao se javiti za pomoć. Sudac Louis Garippo sa porotnicima je donio odluku da se Gacy osuđuje na smrt. Da je kriv po svim točkma optužbe za 33 otmice, mučenja, silovanja i ubojstva te se vještačenje uzima kao mjerilo da je svaki zlotvor pa i on mogao tražiti pomoć. Pokazao je puno spretnosti u bježanju i izbjegavanju priznanja do kraja. Godine 1980. Gacy je osuđen za ubojstvo 33 dječaka i mladića. Pogubljen je smrtonosnom injekcijom 1994.
Pripremio Toni Eterović
