Edmund Kemper je svoje žrtve ubijao, komadao i potom upražnjavao svoje nekrofilske sklonosti. Bio je snažan, visok 2,06 m a kvocijent inteligencije 145. Djeda i baku je ubio kad mu je bilo 15 godina, a kasnije je raskomadao i 6 autostoperica. Sumnja se da je ubio 10 osoba kako je i priznao ali nisu nađeni dokazi. Na Veliki petak 1973. ušao je u majčinu sobu, kao uvijek je vikala na njega. Ovaj put umlatio je čekićem nju i njenu prijateljicu.
Odsjekao joj je ruku kojom se zadovoljio. Izrezao joj je glasnice i bacio ih u odvod. No sjekač nije htio samljeti tkivo, samo je izbacio glasnice natrag u sudoper. “Obzirom na to koliko se derala na mene, to je bilo za očekivati” rekao je (kasnije prilikom uhićenja). Većina njegovih ubojstava uključivala je nekrofiliju, dekapitaciju i kanibalizam.
Policija ga nije sustigla tradicionalnom forenzičkom istragom već se predao. Nakon serije ubojstava odlučio se nazvati policiju i priznati djela za koja nisu niti znali da postoje. Nakon što je ubio majku namjeravao je pobjeći od svega u drugu državu ali se predomislio, stao je u telefonsku govornicu u Pueblo, Colorado i nazvao policiju iz Santa Cruza da prizna svoje zločine. Potom je čekao dolazak policije i bio je uhićen.
Kemper je počinio serijska ubojstva između svibnja 1972. i travnja 1973.. Dakle, gotovo godinu dana je bio aktivan u ubijanju i mučenju žrtava prije nego što se sam predao. Tijekom tog perioda policija nije povezala zločine u jedinstvenu seriju ili nije imala dovoljno tragova da ga identificira prije nego što je priznao.
Kemper je 23. 04. 1973. uhapšen nakon vlastitog priznanja. Smatra se da je zapravo Kemper htio sa nekim podjeliti sve svoje probleme ali nije imao. On je bio žrtva zlostavljanja. Njegov odnos s majkom Clarnell Kemper bio je centralan za cijeli njegov psihološki profil. Majka ga je konstantno ponižavala, ismijavala i govorila mu da je: ružan, društveno bezvrijedan, da ga nijedna žena nikad neće htjeti. Tjerala ga je da spava u podrumu, odvojeno od obitelji. Imala je dominantan, hladan i emocionalno okrutan stil.
Prema njegovim riječima, bila je opsjednuta kontrolom i mrzila muškarce, uključujući njega. On je kasnije rekao da su sve njegove žrtve bile na neki način zamjena za majku — pogotovo studentice koje su ga odbijale ili podsjećale na nju. 1973. ju je ubio, zatim joj odrubio joj glavu, imao nekrofilne radnje, stavio glavu na policu i gađao je pikadom. Kasnije je rekao kao da se oslobodio: “To je bilo kao da sam ubio sve što me mučilo cijeli život.” Forenzičari to vide kao klasičan primjer duboke majčinske mržnje + seksualiziranog nasilja + kontrole kroz smrt.
Nevjerojatno mirno i racionalno. Govorio je smireno, artikulirano, gotovo kao profesor. Nije pokušavao glumiti ludilo. Tražio je smrtnu kaznu, ali je dobio doživotni zatvor (u Kaliforniji je tada ukinuta). Bio je kooperativan i davao je dubinske intervjue psihijatrima i FBI-u. Sud i stručnjaci su ga doživjeli kao:“Jednog od najinteligentnijih i najpronicljivijih serijskih ubojica ikad intervjuiranih.” Na suđenju je osuđen za osam kaznenih djela prvog stupnja ubojstva i dobio osam doživotnih kazni.
Pripremio Toni Eterović
