Eritreja je nekoć vrijedila za jednu od najrazvijenijih afričkih zemalja čiji je Ustav bio za primjer drugima. Međutim, danas je zovu afričkom Sjevernom Korejom, mjestom gdje ljudi nemaju slobode u politici i religiji.
S obzirom da se radi o jednopartijskoj državi u kojoj je vladao predsjednik Isaias Afwerki od proglašenja nezavisnosti od Etiopije 1993. godine, ovo i nije neka novost. Vlada se pobrinula za protivničke stranke i lokalne privatne medije te zatvorila kritičare, a mladima je nametnuta vojna obaveza.
Mnoštvo stanovništva odlučilo je potražiti sreću van ove države, ali nažalost, mnogi su preminuli na putu do Evrope pokušavajući preći Saharu i Sredozemno more.
Jedina telefonska mreža u ovoj državi jeste EriTel, a posjeduje je država. Servis koji pruža je izrazito loš i uvijek pod striktnom kontrolom.
Svi koji žele nabaviti vlastitu karticu, za to se moraju obratiti direktno vladi države. Rijetko kome je odobre, a oni kojima se posreći nemaju dobar signal niti pristup internetu. Ljudi se najviše oslanjaju na telefonske govornice.
Internet se rijetko koristi, ako ga i ima, veoma je slab i spor. Da bi koristili društvene mreže, potrebno je uključiti privatnu virtuelnu mrežu (VPN) kako bi se zaobišle cenzure koje je postavila vlada.
Vlada je ograničila i količine novca koje ljudi mogu podići sa svojih računa. Sve i da na računima imaju milione, mjesečno im je odoboreno podići maksimalno 330 dolara.
Ono što je zanimljivo je činjenica da to moraju isključivo u banci, jer u cijeloj državi ne postoji niti jedan bankomat. Naprimjer, ukoliko želite kupiti novi automobil, morat ćete svakog mjeseca postepeno podizati novac sa vašeg računa dok ne skupite kompletnu svotu koja vam je potrebna za plaćanje.
Jedina situacija koja se smatra vanrednom kad je riječ o podizanju novca je vjenčanje. Tada se banci piše molba za odobrenje podizanja većih svota novca kako bi se vjenčanje moglo platiti.
Ako želite gledati televiziju, u Eritreji postoji samo jedna televizijska stanica. U pitanju je državna televizija Eri-Tv. Međutim, ako uspijete nabaviti antenu, možete pokušati uhvatiti signale i drugih televizija, kao što su Asena TV, ERISAT, te možda BBC.
Država ima jednu pivaru, otvorenu 1939. godine, u kojoj je donedavno bilo dopušteno popiti samo dva piva. Oni koji su željeli popiti više od dva piva, sa sobom su vodili svoje prijatelje i poznanike koji ne piju kako bi iskoristili pravo i na njihova pića.
Funkcionalan pasoš je ostvarenje snova, glavna je pomisao mladih ljudi ove države. Svi je očajnički žele napustiti, ali samo neki u tome uspiju.
Ispravne i validne pasoše moguće je dobiti tek kada odsluže vojsku i dobiju pismo potvrde i preporuke za pasoš. Taj proces traje godinama i kada ga završe imaju već po 40 godina i porodicu.
I ako dobiju pasoš ranije, to ne znači da mogu izaći iz države. Za to je potrebna posebna viza koju rijetko ko može dobiti, jer se država plaši da se ljudi neće vratiti nakon što izađu iz okvira Eritreje.
Stopa ilegalnog iseljavanja iz države veoma je velika, a mladi stalno traže načine da bilo kako napuste svoju domovinu.
Pripremila: I.B., foto: Gettyimages
