Fenomen tjeskobe pomješan sa depresijom mnogi mladići/ muškarci ne prepoznaju dugo u život, tzv. tjeskobna depresija koja dolazi na valove i imaju je izuzetno jaki ljudi velikih neuzvraćenih emocija. Često je ona lakša od same depresije ili tjeskobe( anxioze), ali zna biti turbulentno proživljavana usprkos dobrom vanjskom izgledu osobe.
Odbačeni i ne prihvaćeni
Osobe su na neki način emotivno jako potrebne drugih ljudi a neozbiljno shvaćanje, nedostatak ljubavi, pažnje usmjerava ih u očaje, do fatalnih shvaćanja da su odbačeni i ne prihvaćeni. Svako odbacivanje za njih je stravično i boje se graditi bilo što za što sumnjaju da će ih izuzetno povrijediti, jer vječito iznova daju povjerenja po cijenu velikih poraza, a gube i samim time krive se, okrivljuju se za nešto što često i nisu krivi ali i imaju fer namjere koje ne nalaze u većine.
Nisu opasni za druge nego za sebe
Često se zna dogoditi da takvi ljudi pokušaju i počiniti suicid zato trebaju imati svoga psihijatra. Sve više je mladih potrebno. Oni nisu opasni za druge nego za sebe, no javnost ih ne doživljava jer današnja okolina nema vremena za drugoga. Dovoljno je posvećenje mobitelu, današnja okolina nema vremena poslušati tuđi problem niti ima dovoljno empatije, a nasuprot tome spremna je za izrugivanje.
Također i takav obazac nije zdrav ali je mnogo teže se nositi sa silnom empatijom koju kao vlak razbacujete vagonima. Sve veći broj ljudi osjeća se odbačeno ili izolirano zbog kombinacije društvenih, emocionalnih i tehnoloških faktora. Ovo pitanje uključuje složen odnos između emocionalnih potreba, percepcije drugih i komunikacijskih izazova.
WHO stoji iza toga da se sve vrti oko broja 4, svaki četvrti u ovom slučaju, što je velika brojka, kad bi svi priznali na jednom mjestu vjerojatno bi sve pobjedili.
Zašto se ljudi osjećaju odbačeno?
1. Porast izolacije i usamljenosti
Povećana upotreba društvenih mreža može stvoriti iluziju povezanosti, ali istovremeno smanjuje kvalitetu stvarnih, dubokih odnosa. Ljudi se osjećaju kao da su u kontaktu, ali nedostaje im emotivna bliskost. Moderna društva sve više cijene individualizam, što može stvoriti osjećaj usamljenosti kod onih koji trebaju podršku ili dublju povezanost.
2. Stigma oko ranjivosti
Mnogi se boje podijeliti svoje osjećaje zbog straha od odbacivanja ili osude. Ako netko izgleda “super”, ljudi često pretpostavljaju da je i emocionalno stabilan, što nije uvijek slučaj.
3. Komplicirani odnosi
Razvod, nedostatak podrške u obitelji ili površni odnosi u prijateljstvu doprinose osjećaju otuđenja.
Jesu li muškarci samo seksualna ili emocionalna bića?
Muškarci, kao i žene, imaju duboke emocionalne potrebe, ali društvo ih često ne prepoznaje ili ne dopušta muškarcima da ih izraze.
1. Potreba za emocionalnom podrškom
Tradicionalni rodni stereotipi često ih tjeraju da potiskuju emocije i fokusiraju se na “snagu” i “praktičnost.” Međutim, istraživanja pokazuju da muškarci žude za zagrljajem, razumijevanjem i osjećajem voljenosti, jednako kao i žene. Nedostatak emocionalne povezanosti može ih ostaviti praznima i usamljenima, čak i ako imaju ispunjen seksualni život.
2. Emocionalna i fizička povezanost
Zagrljaj i fizička bliskost su osnovne ljudske potrebe. Muškarci često osjećaju da su njihove emocionalne potrebe manje prepoznate ili zadovoljene.
3. Kako to shvatiti?
Umjesto da se to smatra “razmaženošću,” emocionalna glad treba se shvatiti ozbiljno kao znak da osoba traži dublju povezanost i smisao.
Kako reagirati kada se netko loše osjeća, a izgleda “super”?
1. Izgled ne odražava unutarnje stanje
Ljudi često skrivaju svoje osjećaje zbog straha od osude. Dobro njegovan izgled može biti način skrivanja problema.
2. Što učiniti?
Ako netko izrazi da se loše osjeća, ozbiljno shvatite njihove riječi. Pokažite empatiju i podršku bez pokušaja brzog “popravljanja” problema. Pitajte kako možete pomoći ili što im treba. Ne pretpostavljajte da znate odgovore. Ponekad je dovoljno biti tu, slušati i ne osuđivati.
3. Razumijevanje emocionalnih složenosti
Iza nečijeg “savršeno sređenog izgleda” može stajati snažna borba s nesigurnostima, depresijom ili anksioznošću.
Potreba za osjećajem voljenosti i emocionalnom podrškom nije znak slabosti ili razmaženosti, već temeljna ljudska potreba. Razumijevanje, podrška i empatija ključni su za izgradnju zdravih odnosa i pomoći drugima da se osjećaju voljenima. Ako netko izrazi da se loše osjeća, iako to ne pokazuje izvana, uvijek treba pristupiti s ozbiljnošću i suosjećanjem.
Toni Eterović
