Platonske privlačnosti su svuda oko nas ali na nama je hoćemo li ih realizirati. Često nas privlači netko i želimo s tom osobom imati vezu ili flert, ali istovremeno osjećamo neku unutarnju sumnju ili upozorenje da možda nije sve jasno ili da postoje „upitnici“ oko te osobe. To je kombinacija intuicije i iskustva – naš mozak prepoznaje signale koji nam govore da nešto možda nije potpuno iskreno, stabilno ili kompatibilno. Osoba kojoj se prepuštaš treba dokazati jasno zanimanje a ne podrazumijevanje.
Kombinacija intuicije i iskustva
Trebamo li nekome dati šansu ako nas na početku tretira sumnjičavo? Dugo to trpimo, pratimo, vidimo želje ali “pola slova u abecedi nedostaje”. Evo surovo iskreno: Ako te netko na početku tretira kao “sumnjivca”……taj odnos već počinje s nepovjerenjem i emocionalnom neravnotežom. To je crvena zastavica, ne početak. Na početku se ljudi obično trude pokazati svoju najbolju verziju. Ako je to najbolje što imaju hladnoća, sumnja, distanca zamisli kakva je “loša verzija”?
Zaslužuješ odnos gdje:
• ne moraš uvjeravati nekoga da si dobra osoba
• ne moraš dokazivati svoju vrijednost
• ne počinješ od -10 samo da bi došao do nule
• ne hodaš po jajima
• tretiraju te s poštovanjem već na prvom susretu
To nije “previše tražiti” – to je minimum.
Zašto prevareni često kažu: “Znao/la sam od početka”? Zato što intuicija nije pogriješila samo ju nisu slušali.
Prvi signali su najčistiji:
• neravnoteža u poštovanju
• hladnoća
• neiskrenost
• manipulacija
• nejasne namjere
• “ping-pong” ponašanje
• emocionalna distanca
Često znamo da nešto ne štima, ali se uvjerimo da će vrijeme to popraviti. Nažalost vrijeme samo pojača osobine, ne mijenja ih.
Zašto ljudi sami sebe lažu na početku odnosa?
Strah ih je biti sami. Usamljenost ponekad izgleda strašnija od loše veze. Ljudi radije “progutaju” loše signale nego da opet počnu ispočetka. Idealiziraju partnera. Na početku često vidimo ono što želimo vidjeti, a ne ono što je stvarno. Nadaju se da će se osoba promijeniti. “Možda će s vremenom biti bolji.”
Ali tko se pokazuje na početku – taj je najčešće upravo to: svoji temelji se ne mijenjaju. Ego želi potvrdu. Želimo da odnos uspije pa gubimo objektivnost. Trauma ili loša iskustva stvaraju pogrešne obrasce izbora. Ljudi koji su navikli na emotivno nedostupne partnere često misle da je to “normalno”. Dakle, da – ljudi itekako mogu sami sebe lagati iz straha, nade ili potrebe za pripadanjem.
Treba li dati sve za površan odnos?
Ne. Apsolutno ne. Davanje svega za nekoga tko ne daje isto vodi u: iscrpljenost, gubitak samopoštovanja, emotivne rane, osjećaj da “nikad nisam dovoljan/na”…. Ljubav nije rat niti test iz izdržljivosti. Ako moraš moliti za osnovne stvari – to nije odnos, to je gubitak vremena. Dobar odnos nikad ne traži da izgubiš sebe.
Najvažnija istina:
Bolje je biti sam nego u pogrešnom odnosu. Jer pogrešan odnos pojede vrijeme, energiju i samopouzdanje i odgodi pravi.
TE, foto: Pixabay
