Roditelji često svoju djecu angažiraju za obavljanje kućanskih poslova. Pri tome mnogi od njih koriste džeparac, odnosno novac kao poticaj da to naprave i tomu se posvete. Međutim, postavlja se pitanje ja li to stvarno dobra ideja.
“Djeca su najčešće prirodno sklona suradnji”, pojašnjava stručnjakinja za odgoj Danielle Graf. Smatra da je to zato što su se ljudi oduvijek morali oslanjati jedni na druge kako bi preživjeli. “Zbog toga nam naš dvogodišnjak želi pomoći objesiti veš ili skuhati nešto”, tvrdi Graf.
Do problema može doći ukoliko roditelji nesvjesno obeshrabruju spomenuto prirodno korisno ponašanje, npr. jer djeci treba predugo da obave zadatak. U suprotnom, kaže stručnjakinja, djeca bi nastavila pomagati kod kućanskih poslova, iako s manjom dozom entuzijazma. “Plaćati djecu da pripomažu u obiteljskoj zajednici je pokušaj da ih se motivira izvana”, kaže Graf. Iako to može funkcionirati, bolje je ipak poticati dječju pomoć kada ona dolazi zbog odanosti obitelji.
Graf ističe da se iza želje roditelja da im djeca više pomažu krije osjećaj da su kućni poslovi i zadaci nepravedno raspodijeljeni te da se njihovo obavljanje i rad koji stoji iza njih – ne poštuje i ne cijeni u dovoljnoj mjeri.
Taj osjećaj neće nestati ako nagrađujete djecu davanjem novca”, upozorava stručnjakinja. Umjesto toga, obitelj bi trebala raspraviti o toj situaciji, a roditelji trebaju dati do znanja kakve su njihove želje koje treba poštovati. Otvorenost i iskrenost definitvno poboljšavaju obiteljsku koheziju. “Međusobno pomaganje mora biti pitanje odgoja”, zaključila je Graf.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
