Lutajući kroz šumovite močvare Bugarske prije otprilike šest milijuna godina, znanstvenici su otkrili novu vrstu pande koji tvrde da je to trenutačno posljednja poznata i “najrazvijenija” europska divovska panda.
Iskopana iz utrobe bugarskog Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, dva fosila zuba izvorno pronađena u toj istočnoeuropskoj zemlji kasnih 1970-ih, pružaju nove dokaze o velikom rođaku moderne velike pande.
Međutim, za razliku od današnjeg ikoničnog crno-bijelog medvjeda, nije se oslanjao isključivo na bambus.
“Iako nije izravni predak modernog roda divovskih pandi, njihov je bliski rođak“, objašnjava muzejski profesor Nikolai Spassov, čija su otkrića danas objavljena u recenziranom časopisu Journal of Vertebrate Paleontology.
“Ovo otkriće pokazuje koliko još uvijek malo znamo o drevnoj prirodi i također pokazuje da povijesna otkrića u paleontologiji mogu dovesti do neočekivanih rezultata, čak i danas.”
Gornji karnasijski zub i gornji očnjak izvorno je katalogizirao paleontolog Ivan Nikolov, koji ih je dodao u muzejsku riznicu fosiliziranog blaga kada su iskopani u sjeverozapadnoj Bugarskoj. Ova nova vrsta je njemu u čast nazvana Agriarctos nikolovi.
“Imali su samo jednu etiketu nejasno ispisanu rukom”, prisjeća se profesor Spassov. “Trebalo mi je mnogo godina da shvatim koji je lokalitet i koja je njegova starost. Zatim mi je također trebalo puno vremena da shvatim da se radi o nepoznatom fosilu velike pande.” Jedna od mogućih evolucijskih putanja je da Ailuropodini kreće iz Azije i završava u Europi.
Međutim, profesor Spassov predlaže oprez ovoj hipotezi, navodeći da paleontološki podaci pokazuju da su “najstariji članovi ove skupine medvjeda pronađeni u Europi”. Ovo sugerira da se grupa možda razvila u Europi, a zatim se uputila u Aziju, gdje su se razvili preci drugog roda, Ailurarctos. Te su prve pande možda kasnije evoluirale u Ailuropoda — modernu veliku pandu.
S.K., phys.org., foto: pixabay
