David Ben-Gurion bio je vođa židovske zajednice u Palestini (Yishuv), kasnije prvi premijer Izraela. Do sredine 1940-ih vodio je umjereniju, političku liniju suradnju s Britancima dok traje Drugi svjetski rat (borba protiv nacizma bila je prioritet).
Ben-Gurion je bio očajan jer je Britanija usporavali bijeg preživjelih Židova
Ali poslije 1945., kad je otkriven razmjer holokausta, a Britanci i dalje ograničavali židovske izbjeglice iz Europe (Bijela knjiga iz 1939. zabranjivala masovnu imigraciju u Palestinu), Ben-Gurion i čitav Yishuv došli su do točke pucanja. No Židovi su imali i druge pokrete koji su upravo u trenutku saznanja da je Europa dozvolila grozni genocid nad njihovim narodom, doslovno eksplodirali i otkazali poslušnost Britanskoj Palestinskoj upravi.
David Ben-Gurion je bio očajan 1945–46. jer je Britanija zabranjivala ulazak preživjelim Židovima iz logora. Cionistički lideri molili su London da otvori granice ali uzalud. Britanske snage počele su uhićivati članove Haganaha (glavne židovske obrambene milicije).
Ben-Gurion dozvoljava koordinaciju triju židovskih organizacija u zajedničku „Odbor otpora“ koja će zadati cijelom svijetu povijesni udar
Ben-Gurion tada dozvoljava koordinaciju triju židovskih podzemnih organizacija u zajedničku „Odbor otpora“ koja će zadati cijelom svijetu povijesni udar. Ben- Gurion je nedokazano prvi najveći terorista za slobodu Židova koji nisu mogli pobjeći iz ralja Holokausta ni poslje traume. Osniva organizacije otpora sa ciljem da Britanci napuste Palestinu: 1. Haganah (glavna i polulegalna vojska, umjerena), 2. Irgun (Etzel) — desničarska militantna skupina pod vodstvom Menachema Begina, 3. Lehi (Sternovci) — manja, ekstremnija organizacija (tada pod Nataniemom i Yellinom-Morom)
David Ben-Gurion
Prvi akt oslobođenja organizirali su u Hotelu Kralj David 22.07.1946. To je najveći šok Britanije od njenog postojanja. Čovjek visine 1,52m zadao im je strah i trepet. Iako se tvrdilo da David Ben- Gurion nije znao za taj plan i bio je u Francuskoj, sve službe smatraju da je baš on to režirao zbog bijesa koji su trpili i želje za pravdom. No pobrinuo se da drugi preuzmu odgvornost.
Irgun (Etzel) organizirala je veliki teroristički čin. Meta je bila južno krilo hotela King David, u kojem se nalazilo sjedište britanske administracije i vojno-obavještajni ured (Secretariat i Army HQ). Operativci Irguna ušli su u podrum hotela prerušeni u arapske dostavljače mlijeka, postavili su sedam kanistera eksploziva (oko 350 kg TNT-a), poslali su telefonska upozorenja britanskoj policiji, konobarskoj službi i konzulatu (što Britanci kasnije osporavaju ili tvrde da je došlo prekasno), a eksplozija je razorila cijelo krilo zgrade.
Postavili silni eksploziv i srušili britansku samoupravu da bi preživjeli iz Holocausta došli u Palestinu
91 mrtvih (28 Britanaca, 41 Arap, 17 Židova, 5 drugih), deseci ranjenih, šok u svijetu; britanske novine i vlada osudile „teroristički čin“. Irgun tvrdio da je meta bila vojna, da su upozorili, i da je krivnja na Britancima što se nisu evakuirali. Ben-Gurion je bio bijesan i javno osudio napad smatrao ga političkom katastrofom jer je oštetio imidž židovskog pokreta. U tajnim zapisima nazvao je Irgun „banditima“. Nakon toga Haganah prekida suradnju s Irgunom i Lehi-jem počinje razlaz između mainstreama (Ben-Gurion) i ekstremnih frakcija (Begin). No mnogi tvrde da je to bio samo dogovor i režija među njima.
Ben – Gurion je bio još očajniji nakon terorizma kojim su njegovi cionisti počeli ipak radikalnim potezima spašavati žive u Holocaustu.
Ovo razdoblje Britanci zovu “The Jewish Revolt” (1944–1947) — trogodišnja kampanja oružanih i sabotažnih akcija židovskih skupina protiv britanske vlasti.
Neki od glavnih događaja:
1945. Sabotaža željeznica i mostova širom Palestine Haganah (akcija “Night of the Bridges”) 11 mostova dignuto u zrak, prekid komunikacija
1945. Napad na naftovod Haifa–Tripoli oštećene britanske instalacije
1946. Eksplozija u King David Hotelu 91 mrtav
1946. Napad na zatvor u Akri (oslobađanje zatvorenika) 41 bjegunac, uključujući svoje članove Irguna
1946. Ubojstva britanskih agenata i vojnika Lehi niz atentata
1947. “Sergeants Affair” — otmica i vješanje 2 britanska narednika kao odmazda za pogubljenje Irgunovaca
1947. Sabotaže luka i željeznica Haganah i Irgun uništavanje britanske logistike
1947. Napadi na britanske vojne baze serija eksplozija
Britanci su prvi puta shvatili da su Židovi organizirani kao nikada i da više neće biti žrtve nego osvetnici. Povukli su se iz Palestine.
Ove akcije (ukupno preko 250 sabotaža i atentata) stvorile su u Britaniji osjećaj da mandat više nije održiv.
U drugom mjesecu 1947. britanska vlada službeno najavljuje: povlačenje i predaju palestinskog pitanja Ujedinjenim narodima. UN 1947. donosi Plan podjele Palestine (Rezolucija 181) — stvaranje židovske i arapske države. Ben-Gurion i Židovski nacionalni vijeć prihvaćaju plan. Arapske zemlje ga odbacuju. 14. 05. 1948. Ben-Gurion proglašava Državu Izrael.
MENACHEM BEGIN kada je postao premijer.
Poznata su imena glavnih Irgunovih operativaca koji su izravno postavili eksploziv u podrum hotela King David u Jeruzalemu 22. 07. 1946. Neki su kasnije uhvaćeni, neki pobjegli, a neki su živjeli dovoljno dugo da o tome svjedoče u memoarima.
Organizator i zapovjednik napada bio je Menachem Begin vođa Irguna (Etzel) kasnije premijer Izraela (1977.–1983.). On nije osobno sudjelovao u miniranju, ali je naredio i odobrio operaciju. Naredba: “Uništiti britanski vojni i administrativni centar u hotelu, ne dirati civile ako je moguće.” Tvrdio je da su poslali upozorenja telefonom (što Britanci osporavaju). Nakon eksplozije Britanci su ga tražili više od godinu dana. Nikada nije uhićen i 30 godina kasnije postao je premijer države koju je pomogao stvoriti. Begin se skrivao do 1948., koristeći lažna imena i konspirativne stanove. Imao je po kasnijem priznanju sedam odabranih ljudi sa kojima je sve izveo.
Begin je objašnjavao da je bilo neizbježno pokazati zube da ne strada dodatnih milijuni Židova koji su vapili za pomoći opljačkani.
Menachem Begin u svojim memoarima “The Revolt” (1951.) piše: “Hotel King David bio je vojno središte neprijateljske sile. Naša braća, djeca, civili diljem Europe su patili i umirali dok su Britanci nemilosrdno sve promatrali. Poslali smo upozorenja, oni ih nisu poslušali. Bila je to tragična, ali vojna akcija.” Godinama kasnije, izraelske vlasti postavile su spomen-ploču na mjestu eksplozije, uz napomenu da je Irgun poslao upozorenja no to je izazvalo diplomatske proteste iz Britanije.
TE
