Jedno od najdubljih i najosjetljivijih pitanja u povijesti čovječanstva je upravo ovo. Jeli se Židove mrzilo kroz povijest i zašto? Jeli stoji da su oni šebični i zavladali svijetom pa nikome nisu dali da dođe do izražaja? Židovi su kroz povijest bili vjera, narod i kultura u jednom no mnogi nesvjesno izlaze iz tog identiteta.
Sve znanosti medicine, vjere, umjetnosti, it, turizma, poduzetništva, medija nadahnute su stvaralaštvom američkih i europskih Židova
To ih je činilo posebnima i često metom mržnje. Religijski odvojeni: Židovstvo je monoteistička religija (vjera u jednog Boga) koja je nastala u svijetu gdje su drugi narodi obožavali mnoge bogove. Zbog toga su ih pogani (npr. Rimljani, Grci) smatrali „drugačijima“ i čak arogantnima jer su odbijali štovati careve ili lokalne bogove.
Židovi su kroz stoljeća često živjeli odvojeno (posebne četvrti, geto) i čvrsto čuvali svoj identitet, tradiciju i zakone. To je izazivalo nepovjerenje kod većinskih naroda. Budući da im je u srednjem vijeku često bilo zabranjeno posjedovati zemlju, mnogi su se bavili trgovinom, financijama, medicinom, zanatima zanimanjima koja su bila ključna, ali su izazivala zavist i sumnju.
Nisu bili „sebični“ nego drugačiji po načinu života
Dakle, nisu bili „sebični“ nego drugačiji po načinu života i uspješniji u nekim područjima, što je izazivalo ljubomoru, predrasude i stereotipe.
Mržnja prema Židovima (antisemitizam) ima vjerske, ekonomske i političke korijene. U srednjem vijeku, mnogi kršćani su optuživali Židove da su „ubili Isusa“ (tzv. „deicidna optužba“) iako su i tada mnogi teolozi znali da to nema smisla jer je pola Židova bilo uz Isusa. Židovi su bili optuživani za izmišljene zločine da truju bunare, ubijaju kršćansku djecu, izazivaju kugu itd.
Neki Kršćani su optuživali Židove da su ubili Isusa iako je pola Židova bilo uz Isusa i sam Isus je bio Židov loze Davidove
To su plaćali kroz progon, prisilna obraćenja, getoizaciju i masakre (pogromi) kroz Europu. Budući da su mnogi Židovi bili bankari ili trgovci (jer im je poljoprivreda bila zabranjena), kraljevi i vladari su im dugovali novac. Kad bi dugovi postali preveliki proglasili bi ih „neprijateljima“, protjerali i oduzeli im imovinu.
Primjeri:
Engleska – protjerivanje Židova 1290.
Španjolska – Inkvizicija i protjerivanje 1492.
Istočna Europa – pogromi u Rusiji 19. st.
Prvi i Drugi svjetski rat:
Nakon Prvog svjetskog rata Njemačka je bila poražena, osiromašena, ponižena Versajskim ugovorom. Tražio se “krivac” za poraz i gospodarsku krizu. Židovi su postali žrtveno janje: Hitler i nacisti tvrdili su da su Židovi „izdali Njemačku“, da „kontroliraju banke, novine i kulturu“. Te laži su padale na plodno tlo jer su ljudi tražili jednostavno objašnjenje za složene probleme.
Zašto se nisu mogli obraniti
Židovi nisu imali državu ni vojsku više od 1800 godina od rimskog uništenja Jeruzalema (70. g.). Živjeli su raspršeni (dijaspora) u mnogim zemljama, kao manjine bez političke moći.
Kad su nacisti došli na vlast
Židovi su bili razdvojeni, neorganizirani, često lojalni zemljama u kojima su živjeli. Nisu imali naoružanje ni vojnu snagu. Mnogi u početku nisu vjerovali da je istrebljenje moguće jer je bilo nezamislivo da bi moderna nacija mogla planirati genocid.
Jesu li Židovi “sebičan narod”
To je stereotip, ne činjenica. Židovska tradicija vrlo naglašava: pomaganje drugima (tzedaka), brigu za zajednicu,
učenje i obrazovanje kao moralnu obvezu. Ako su Židovi često djelovali zatvoreno ili “samozatajno”, to je uglavnom bilo iz potrebe za preživljavanjem u društvima koja su ih odbacivala ili napadala.
Zatvorenost nije znak sebičnosti, nego mehanizam zaštite manjine. Zato se kroz ove grozne optužbe pitam jeli moguće da taj baš taj narod poznat po stvaralaštvu ima razloge uništavati? Na kraju krajeva polovini Židova nije prihvatljivo ratovanje a mislite li da izraelski vrh sigurno nema pametnijeg posla nego voditi ratove? Nikome se ne ratuje. Rat je nametnut. Rat nikome nije dao, nego uzeo sve što je sveto.
Toni Eterović
