Sulejman je 1553. godine krenuo na Perziju, u svoj dvanaesti pohod, u pratnji sinova Selima, Bajazida i Džihangira. Postavio je logor u blizini grada Ergeli, gde na njegov poziv ubrzo stiže Mustafa, ne sluteći što mu se sprema. Čim je nesrećni princ kročio u očev šator, sultanovi mutavci, plaćene ubice kojima je iščupan jezik kako ne bi mogli izdati gospodara, bacili su se na njega i namaknuli mu svileni gajtan oko vrata. Mustafa je uzalud preklinjao oca za milost. Smaknuću je prisustvovao i Džihangir, koji je bio silno vezan za polubrata. Ionako boležljiv, nakon Mustafinog ubojstva pao je u postelju iz koje se više nije digao. Umro je iste godine.
Hurem neće doživjeti da vidi sina na osmanskom prestolju. Godine 1558. umrla je od bolesti u 52. godini, ostavivši Sulejmana skrhanog od boli, a Selima i Bajazida u bespoštednoj borbi za vlast. Premda je Bajazid nedvosmisleno bio sposobniji, obrazovaniji i veštiji u vojnim stvarima, Selim je bio bolji u plasiranju lažnih informacija, koje su stalno stizale do njegova brata. Pogrešno vjerujući u brojčanu nadmoć svoje vojske, Bajazid se upustio u otvoreni sukob sa Selimom. Shvativši da gubi na bojnom polju, utočište je potražio na safavidskom teritoriju. Šah Tahmasp, vječni rival Osmanlija, jedva je dočekao ovakav razvoj događaja. Za nekoliko vreća blaga, nesretnog princa vratio je kući, odjevena u prosjačko ruho. U očima svog oca i čitave vojske, Bajazid je postao izdajica… A dobro se znalo kako se s takvima postupa. Krajem 1561. godine, Sulejman naređuje pogubljenje Bajazida, kao i petorice njegovih sinova, od kojih je najmlađi imao tek tri godine. Selim tako ostaje jedini nasljednik loze Osmanovića.
Sulejman Veličanstveni preminuo je u na svome trinaestom “uzvišenom pohodu”, tokom opsade Sigeta 1566. godine u Ugarskoj (Mađarskoj). Pobjedio ga je Nikola Šubić Zrinski. Vijest o njegovoj smrti brižljivo je skrivana pred vojnicima, kako se ne bi demoralizirali.
Sulejman, deseti osmanski sultan, sahranjen je u veličanstvenoj džamiji Sulejmaniji, pored voljene Hurem. Za sobom je ostavio carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta, ali u kojem se već u tom trenutku počinju primjećivati znaci krize. Njegov nasljednik Selim će ostati zabiljležen kao Sarhoš, odnosno “Pijanica”. Istinsku vlast ponijeti će njegov veliki vezir, Mehmed-paša Sokolović. Osmansko Carstvo nikad više neće doseći snagu iz vremena Mehmeda Osvajača i Sulejmana Zakonodavca. “Veličanstveni vijek” bio je završen.
Imperij, povijest hr, Foto; X
