Onaj tko se češće družio s pjenušavim vinima, sasvim je svjestan činjenice da je taj tip vina posebno cijenjen i na visokom glasu, ali da je također i zahtjevan za proizvođača i potrošača. Njihovi pretežno niski alkoholi (do 12,5%, uz nekoliko iznimaka) čine ih idealnim izborom za početak obroka ili pak kao pratnja uz neko lakše predjelo, no to ne implicira da nema i pjenušaca koji se mogu kombinirati uz neko teže jelo. Zapravo, pjenušac vjerojatno spada u jedno od najversatilnijih vina kada je riječ o hrani, iz razloga što u pravilu sadrži visoke razine kiselina te male količine neprevrelog, odnosno dodanog sladora, što predstavlja razlog njihovoj mogućnosti komplementiranja gotovo svakoj vrsti hrane.
Temeljni zahtjev kod odabira pjenušca koji će se svidjeti vašem nepcu i odlično se spariti sa hranom, jest odabir pjenušavog pića sukladno njegovoj oznaci suhoće. Većina pjenušavih vina na hrvatskom tržištu ima oznaku Brut, što znači umjereno suhi uradak gdje su nakon završetka sekundarne fermentacije dodane određene količine sladora, uglavnom uzimajući u obzir želje proizvođača i tržišta, a to je također usko povezano i s kiselinom koju treba uravnotežiti.
U ovome kontekstu kao primjer pjenušca koji može zadovoljiti i najzahtjevnije gastronomske ukuse i apetite, moguće je izdvojiti Brut pjenušac, a taj izbor opravdan je rasponom šećera koje ima u svome sastavu. Ovaj pjenušac odlično pristaje uz janjetinu i puricu s mlincima, ali i uz manje očekivane kombinacijame kao što su omlet s gljivama, kremasti rižoti i tjestenine, patka, prženi krumpirići te quiche. Nadalje, potpuno neočekivana činjenica je da kiselost Brut pjenušca odlično nadopunjuje i jačinu začina u azijskoj kuhinji.
Iako Brut pjenušac odgovarata i ribi i plodovima mora, možda bolju opciju predstavlja Extra Brut pjenušac, odnosno suha verzija kojoj su dodane veoma male količine sladora koji sadržan u ekspedicijskom likeru. Pomalo je iznenađujuća činjenica da Extra Brut dobro pristaje uz čvarke, ali i lagane sireve, bademe ili pak jela koja se temelje na povrću. Oni hrabriji, koji ne zaziru od oštrine i citrusno-metalnih okusa te hrskavosti, mogli bi se odlučiti za Brut nature varijantu kod koje nakon druge fermentacije nije uopće dodan ekspedicijski liker.
Nadalje, suhoća Brut i Extra Brut pjenušaca nikako ne odgovara slatkim kombinacijama. U tome slučaju možete se opredijeliti pjenušce koji nose oznaku oznaku Dry, Sec, Seco ili čak Demi–Sec, Semi-Seco, što označava relativno visoki udio šećera. Pritom je bitno pripaziti da se slatkoća vina kombinira sa slatkoćom kolača. Na taj način će, npr., poluslatki primjerci odlično pristajati uz tradicionalne suhe kolače na bazi meda ili pak uz vanilin kiflice, dok slatki kremasti primjerci pristaju uz rolade. Danas na tržištu nisu rijetkost niti crni pjenušci čija struktura pruža mogućnost konzumiranja istih i uz kakav odrezak ili pak komad pečenog mesa. Ukoliko ste se pak odlučili za rose pjenušac, preporučuje se da ga probate uz salatu od govedine, dimljeni losos, sir brie ili pršut.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
