Veliki dio svjetskih napora za ublažavanje učinaka klimatskih promjena ovisi o uspjehu prekretnice Pariškog sporazuma iz 2015. godine.
Nova studija Nature Climate Change prva je koja daje znanstvene dokaze koji procjenjuju koliko će vlade biti učinkovite u provedbi svojih obveza prema sporazumu koji će smanjiti emisije CO2 koje uzrokuju klimatske promjene.
Istraživanje otkriva da će zemlje s najhrabrijim obećanjima također najvjerojatnije postići svoje ciljeve. Europa preuzima vodstvo s najjačim obvezama koje su ujedno i najvjerodostojnije; međutim, nalazi sugeriraju da se od SAD-a, unatoč manje ambicioznoj obvezi pod Parizom, ne očekuje da ispuni svoja obećanja.
Studija Škole za globalnu politiku i strategiju Sveučilišta Kalifornija u San Diegu integrira novi uzorak prijavljenih na Konferenciju stranaka, koji se sastoji od više od 800 diplomatskih i znanstvenih stručnjaka koji su desetljećima sudjelovali u raspravama o klimatskoj politici. Ovu je ekspertnu skupinu bilo važno ispitati jer su oni ljudi “u prostoriji” kada se donose ključne političke odluke i stoga u jedinstvenoj poziciji da procijene što će njihove zemlje i druge zemlje vjerojatno postići.
Od njih je zatraženo da ocijene zemlje članice – uključujući njihovu vlastitu zemlju – kako bi ocijenili obećane ambicije, odnosno koliko je svaka zemlja obećala učiniti za ublažavanje globalnog zatopljenja, u usporedbi s onim što bi izvedivo mogle učiniti, s obzirom na svoju ekonomsku snagu, da spriječe klimatska kriza. Od njih je također zatraženo da procijene stupanj do kojeg nacije imaju vjerodostojna obećanja.
“Obećanja navedena u sporazumima pravno su neobvezujuća, stoga se uspjeh sporazuma temelji na povjerenju u sustav da će vlade, kada daju obećanja, ispuniti ta obećanja”, rekao je glavni autor studije David Victor, profesor industrijskih inovacija na Fakultetu globalne politike i strategije UC San Diego i suvoditelj Inicijative za duboku dekarbonizaciju.
S.K., foto: Škola za globalnu politiku i strategiju Sveučilišta Kalifornija u San Diegu
