Iako danas živimo u modernom digitalnom i IT društvu, obilježenom umjetnom inteligencijom, društvenim mrežama i ubrzanom tehnologijom, mnogi osjećaju da nas istovremeno napuštaju nezamjenjive legende humora, glazbe, filma i televizije. Odlaskom velikih umjetnika nestaje i dio zajedničkog identiteta generacija koje su odrasle uz njihove pjesme, filmove i serije.
Neki ljudi se više ne rađaju
Smrt kantautora Đorđa Balaševića mnogi su doživjeli kao kraj jedne emocije i poetike koja je povezivala ljude od Vardara do Triglava. Njegove pjesme nisu bile samo glazba nego životne priče, nostalgija, ljubav i humor običnog čovjeka.
Odlazak Olivera Dragojevića ostavio je prazninu na cijeloj jadranskoj obali. Njegov glas postao je simbol mora, Dalmacije i mediteranske duše koju nijedna nova tehnologija ne može zamijeniti.
Golemo poštovanje izaziva Halid Bešlić, jedan od posljednjih velikih simbola regionalne glazbene scene koji još uvijek okuplja publiku svih generacija i nacionalnosti. Arsen Dedić, Kemal Monteno, Šaban Bajramović, Usnija i Ema Redžepova, Toše Proeski, Šaban Šaulić vjerojatno svi zajedno imaju orkestar na nebu.
Jednako snažno ljudi pamte i glumačke velikane. Mustafa Nadarević ostavio je neizbrisiv trag humorom, emocijom i ulogama koje su obilježile desetljeća televizije i filma. Boris Dvornik bio je simbol dalmatinskog duha i autentičnosti, dok su Dragan Nikolić, Mihajlo Janketić, Špiro Guberina, Ivo Gregurević i Milan Lane Gutović predstavljali eru glume koju publika i danas citira i pamti.
Cijela postava nije među živima
Velimir “Bata” Živojinović, Ljubiša Samardžić, Žarko Laušević, Milena Dravić, Mira Furlan, Zdravka Krstulović, Josip Genda zapravo su niz imena koji je sa ovog svijeta se prebrzo preselio u nebeske odaje scene ostavivši nas siromašnijima.
Gotovo cijela postava legendarnih serija Velo misto i Bolji život danas više nije među živima. Te serije nisu bile samo televizijski program nego dio svakodnevice milijuna ljudi. Okupljale su obitelji pred ekranima i stvarale osjećaj zajedništva koji je danas teško pronaći.
Karizma protiv diplome, svi imaju diplome a 1% karizmu
Mnogi smatraju da današnje vrijeme, unatoč tehnološkom napretku, proizvodi malo istinskih umjetničkih veličina. Fakulteti mogu školovati glumce, pjevače i voditelje, ali karizma, emocija i prirodni talent ljudi poput Balaševića, Nadarevića ili Olivera ne mogu se jednostavno proizvesti niti zamijeniti diplomom.
Upravo zato jugonostalgija kod mnogih nije čežnja za bivšim političkim sustavom, nego tuga za vremenom kada su postojali umjetnici koji su povezivali ljude humorom, glazbom i iskrenim emocijama. To je nostalgija za erom velikih osobnosti ljudima zbog kojih su se milijuni smijali, plakali i osjećali dijelom nečega zajedničkog.
Toni Eterović
