HITNA POMOĆ PROTIV JANKOMIRA: „Osmero ljudi, osam minuta i da nitko nije rekao NE, DOSTA!“ Građani ogorčeni smrću Kristiana Periša
Smrt Kristiana Periša (1994. – 2026.) izazvala je val ogorčenja, tuge i nevjerice među građanima Hrvatske. Nakon objave snimki postupanja prema pacijentu u psihijatrijskoj ustanovi, društvene mreže preplavile su potresne poruke. Posebnu pozornost izazvala je objava Facebook stranice HITNA UŽIVO 194, koja je otvorila pitanje odgovornosti zdravstvenih djelatnika i šutnje onih koji su mogli intervenirati.
HITNA UŽIVO 194: „Osmero ljudi, osam minuta i da nitko nije rekao NE, DOSTA!“
Facebook stranica HITNA UŽIVO 194 objavila je fotografiju preminulog Kristiana Periša uz kratku, ali snažnu poruku:
„Osmero ljudi, osam minuta i da nitko nije rekao NE, DOSTA! Kristian Periš (1994. – 2026.). Počivaj u miru Božjem.“
Objava je izazvala snažne reakcije. Prema dostavljenoj snimci zaslona, prikupila je više od 24.000 reakcija, približno 3000 komentara i 960 dijeljenja.
Iako objava ne predstavlja službeno priopćenje hitne medicinske službe, njezina poruka otvorila je pitanje koje muči javnost: kako je moguće da tijekom postupanja u kojem sudjeluje više osoba nitko ne zaustavi ponašanje koje može ugroziti ljudski život?
Važno je naglasiti da Facebook stranica HITNA UŽIVO 194 nije isto što i službeni stav svih djelatnika hitne medicinske pomoći. Ipak, njezina objava pokazuje koliko je slučaj potresao javnost.
Građani ogorčeni: „Medicinska uniforma ne smije biti dozvola za ubojstvo“
Jedan od komentara koji je izazvao posebno snažnu reakciju napisala je Zdenka Ivančić.
„Medicinska uniforma ne smi bit dozvoljena za ubojstvo. Brutalno. Griješiti je ljudski, ali ovo nije greška. Nije ni nemar. Nije ni slučajnost.“
U nastavku komentara zahvalila je djelatnicima hitne pomoći koji su spašavali članove njezine obitelji te naglasila da se ogorčenje ne smije usmjeravati prema svim zdravstvenim radnicima.
„Hvala vama hitnjacima za ovu rečenicu, pored svega šta vam ne cijene rad kako bi trebalo, ljudski ste objavili stav. Ne branite neobranjivo.“
Njezina poruka dobila je 420 reakcija na prikazanoj snimci zaslona.
Upravo je ta razlika važna. Hrvatska ima brojne liječnike, medicinske sestre i tehničare koji svakodnevno spašavaju živote. Njihov rad ne smije biti poistovjećen s mogućim nezakonitim postupanjem pojedinaca.
„Ovo nije čak ni obično ubojstvo. Ovo je brutalno, monstruozno nasilje“
Dubravka Salcinovic u svojem je komentaru izrazila duboku potresenost događajem.
„Ovo nije čak ni obično ubojstvo. Ovo je brutalno, monstruozno nasilje, nešto što nadilazi sve granice ljudskosti.“
Opisala je strah koji je, prema njezinu doživljaju snimke, pacijent mogao proživljavati te pozvala građane da javno zahtijevaju odgovore.
„Žrtva zaslužuje pravdu, a društvo odgovore. Za ovakve zločine mora postojati odgovornost. Mora se čuti glas javnosti. Šutnja nije opcija!“
Riječ je o osobnoj ocjeni komentatorice, a ne o pravomoćno utvrđenoj kaznenoj odgovornosti.
Zdravstveni djelatnici među ogorčenima: „Neki puta se sramim svoga zanimanja“
Posebno zabrinjavaju komentari osoba koje se predstavljaju kao zdravstveni djelatnici.
Daniela Mari napisala je:
„Mene je kao jednog zdravstvenog djelatnika sram kad se vidi ko sve i kako u našem sustavu radi!“
Zatražila je strože psihološke provjere zaposlenika i češće procjene njihove sposobnosti za rad.
Maja Pčelica kratko je poručila:
„Baš tako. Neki puta se sramim svoga zanimanja, upravo zbog takvih.“
Ove izjave pokazuju da kritike ne dolaze samo od građana izvan zdravstvenog sustava. Pojedini ljudi koji rade u zdravstvu također izražavaju zabrinutost zbog mogućih propusta i postupanja prema pacijentima.
„Tko je napisao izvješće o smrti pacijenta? Gdje je taj doktor?“
Među komentarima posebno se istaknulo pitanje medicinske dokumentacije i utvrđivanja smrti.
Dragana Vuković napisala je:
„Tko je napisao izvješće o smrti pacijenta? O toj osobi se nigdje ne govori, nitko tu osobu ne spominje. Ta osoba koja je utvrdila smrt i razlog smrti mora biti doktor. Gdje je taj doktor?!“
Njezin komentar prikupio je 361 reakciju na dostavljenoj snimci zaslona.
Pitanje zaslužuje ozbiljan odgovor nadležnih institucija.
Tko je utvrdio smrt Kristiana Periša? Što je navedeno u početnoj medicinskoj dokumentaciji? Jesu li okolnosti smrti odmah izazvale sumnju? Kada su obaviještena nadležna tijela?
Pritom treba razlikovati liječničko utvrđivanje smrti, dokumentiranje okolnosti smrti i konačno utvrđivanje uzroka smrti, koje u sumnjivim slučajevima može zahtijevati sudskomedicinsku obdukciju.
„Svi su isto krivi!“ Građani traže odgovornost svih sudionika
Dio građana smatra da odgovornost ne bi smjela završiti samo na osobama koje su eventualno neposredno primijenile nasilje.
Dorijana Orlić napisala je:
„Svi su isto krivi!!! Čisto ubojstvo!!! Gledala sam snimku, užas živi…“
Ivana Tra Tin chica također je izrazila nevjericu zbog broja osoba koje su, prema njezinu komentaru, sudjelovale u događaju.
„Više od 8 ljudi se izmjenjivalo u sobi!!!! Ili da nitko od njih nije rekao dosta???“
Gloria Opačak postavila je slično pitanje:
„To ni meni nikako nije jasno, da od 8 ljudi nikome nije proradila savjest pa da kaže stop…“
Ove reakcije odražavaju ogorčenje javnosti, ali kaznena odgovornost svakog pojedinca mora se utvrđivati zasebno, prema dokazima, njegovim radnjama, propustima i zakonskim obvezama.
„Dobili su otkaze, dajte puna imena i prezimena!“
Sanja DajcmanZahtila u svojem je komentaru zatražila javno objavljivanje identiteta osoba koje smatra odgovornima.
„Dobili su otkaze, dajte puna imena i prezimena!“
U istom komentaru postavila je i emotivno pitanje bi li počinitelji jednako postupali da se radilo o njihovoj djeci.
Takvi zahtjevi pokazuju razinu bijesa među građanima, ali navode o otkazima potrebno je službeno potvrditi, a identitet i odgovornost pojedinaca ne smiju se utvrđivati na temelju nepotvrđenih komentara na društvenim mrežama.
Građani pitaju: Je li ovo izoliran slučaj ili problem sustava?
Posebno zabrinjava komentar Stjepana Večerina, koji upozorava na mogućnost da postupanje prikazano na snimci nije izolirani događaj.
„Ono što se iz svega ovoga da iščitati je da je takva procedura standard i koliko vidim osoblje izgleda da obavlja standardni dan na poslu.“
Nastavio je pitanjem je li ovo prvi takav slučaj, posebno zbog navoda o početnom objašnjenju smrti kao posljedice zastoja srca.
Njegova tvrdnja o mogućoj uobičajenoj praksi nije dokazana, ali otvara važno pitanje unutarnjeg nadzora.
Jesu li ranije postojale pritužbe pacijenata ili njihovih obitelji? Jesu li provođeni nadzori nad primjenom mjera sputavanja? Jesu li zaposlenici bili osposobljeni za sigurno postupanje u kriznim situacijama?
„Nije lako raditi u takvom sustavu, ali za ovo nema opravdanja“
Među građanima postoje i oni koji ističu da rad u psihijatrijskim ustanovama može biti iznimno zahtjevan.
Pacijenti ponekad mogu biti u teškom psihičkom stanju, dezorijentirani, uznemireni ili opasni za sebe i druge.
Međutim, upravo zato postoje medicinski protokoli, zakonska ograničenja, stručni nadzor i obveza zaštite ljudskog dostojanstva.
Psihijatrijska dijagnoza nikome ne oduzima pravo na život, sigurnost i humano postupanje.
Primjena fizičkog sputavanja ne smije biti kazna, ponižavanje ili demonstracija moći. Ona mora biti zakonita, nužna, razmjerna i stručno nadzirana.
„Kristianu, Bože daj pokoj i mir. Na nama je da istiramo pravdu“
Među stotinama komentara nalaze se i poruke sućuti obitelji.
Ankica Ivanovic napisala je:
„Počivao u miru Božjem. Obitelji iskrena sućut i snaga da istjeraju pravdu za svog sina i brata.“
Zdenka Ivančić svoju je poruku završila riječima:
„Kristijanu, Bože daj pokoj i mir. Na nama je da istiramo pravdu.“
Te riječi možda najbolje opisuju raspoloženje dijela javnosti.
Iza rasprava o liječnicima, tehničarima, snimkama, protokolima i odgovornosti nalazi se jedan izgubljeni ljudski život.
Kristian Periš nije samo ime u policijskom predmetu ili medicinskoj dokumentaciji. Bio je nečiji sin, član obitelji i čovjek koji je zasluživao dostojanstvo i zaštitu.
Imperij tim
