Hrvatska atletičarka Tena Šakar Vukić objavila je poruku koja je izazvala snažne reakcije javnosti. Njezine riječi, „Svaku moju riječ shvatite najozbiljnije“, upućene su Hrvatskom atletskom savezu, Hrvatskom olimpijskom odboru i AK Dinamu. U komentarima se otvorilo pitanje koje nadilazi jednu sportašicu: tko štiti osobe koje progovaraju o seksualnom zlostavljanju i kako spriječiti da eventualni počinitelji tijekom postupaka ponovno ugrožavaju druge?
Objava Tene Šakar Vukić na društvenim mrežama izazvala je veliku pozornost. U kratkoj, ali vrlo ozbiljnoj poruci označila je Hrvatski atletski savez, Hrvatski olimpijski odbor i AK Dinamo, uz upozorenje da svaku njezinu riječ treba shvatiti najozbiljnije.
Iza te poruke razvila se rasprava u kojoj su se izmjenjivali podrška, zabrinutost, osobna iskustva i zahtjevi da se javnosti otkrije identitet sportskog trenera na kojeg se odnose optužbe.
Prema onome što se može iščitati iz objavljenih komentara i rasprave, riječ je o iznimno osjetljivoj temi koja uključuje navode o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u sportskom okruženju. Međutim, potrebno je razlikovati iznesene optužbe od pravomoćno utvrđene krivnje.
ZAŠTO JAVNOST TRAŽI IME I PREZIME?
Jedno od najčešćih pitanja u komentarima bilo je zašto Tena ne objavi ime osobe na koju se njezini navodi odnose.
Dolores Hrženjak napisala je: „Recite odmah ime i prezime. Ta spodoba ne zaslužuje anonimnost.“
Slična pitanja postavili su Michael Botic, Gordana Lazic, Željko Bana i Ivo Ko, koji smatraju da bi roditelji trebali znati s kim njihova djeca dolaze u kontakt.
Vanja Obradović otvorila je i pitanje odgovornosti institucija i obiteljskog okruženja, pitajući zašto supruga navodno nije reagirala i zaštitila sebe i djecu.
Ipak, upravo se ovdje otvara važno pravno pitanje. Ako je osobi tijekom postupka zabranjeno javno objavljivati određene podatke ili postoji zakonska zaštita identiteta, takva se ograničenja moraju poštovati. U konkretnom slučaju nije neovisno potvrđeno postoji li takva zabrana, na temelju koje odluke i na koga se odnosi.
Javnost ima pravo tražiti odgovornost, ali i dobiti provjerljive informacije. No Tena više ne može izdržati takav apsurd zakona da se nekome štiti ime i upravo im objašnjava ono što oni pitaju 10 puta.
KOMENTARI KOJI OTKRIVAJU KOLIKO JE JAVNOST ZABRINUTA
Podrška Teni dolazi od velikog broja ljudi. Među komentarima posebno se ističu osobna iskustva osoba koje tvrde da su i same prošle kroz nasilje i da nisu dobile odgovarajuću institucionalnu zaštitu.
Romana Kožarić napisala je da je i sama kao trinaestogodišnjakinja doživjela dva pokušaja silovanja te izrazila podršku Teni.
Treći Jordan poručio je da ima loše osobno iskustvo s hrvatskim pravosuđem, ali da se nada kako će Tena uspjeti ostvariti pravdu.
Bela Lekaj izrazila je šok zbog onoga što se događa u državi i pohvalila Teninu hrabrost.
Đurđica Rihtar kratko je poručila: „Bravo Tena. Tome treba stati na kraj. PODRŠKA.“
Andjelka Rek pozvala je na odgovornost u svim društvenim područjima, uključujući škole, te naglasila da nitko ne bi smio biti nedodirljiv.
Bojan Vukonić napisao je da javno iznošenje ovakvih iskustava zahtijeva iznimnu snagu i hrabrost. Smatra da svaka osoba koja progovori može pomoći rušenju zida šutnje i stigme.
Tina Držanić preporučila je gledanje filma „Zvuk slobode“, ističući kako je problem zaštite djece šire društveno pitanje.
PODRŠKA STIŽE I IZVAN HRVATSKE
Anita Ferbežar iz Slovenije također je izrazila podršku Teni, pozivajući na zaštitu djece i odlučnu reakciju društva.
Marina Dogan napisala je: „Strašno. Strašno i strašno.“
Ivanka Dapić poručila je: „Podrška gđa Tena!“
Maša Blagonić kratko je napisala: „Bravo, samo naprijed.“
Ivana Tupek pozvala je Tenu da objavi točan datum kada će javno govoriti o slučaju.
Posebno je zanimljiv komentar stranice Prekid šutnje, koja je upozorila da podrška hrabrim osobama ne bi smjela postojati samo kada njihove priče postanu popularne i kada ih podrži velik broj ljudi. Upozorili su na štetnost društvene pasivnosti i činjenicu da osobe koje progovaraju često prolaze kroz iscrpljujuću borbu.
Edvina Knapić otvorila je i pitanje šutnje dijela javnih osoba i influencerica koje, prema njezinu mišljenju, pokazuju solidarnost u manje osjetljivim situacijama, ali izostaju kada se govori o ozbiljnim društvenim problemima.
Danijel Makar smatra da je prijavljivanje sumnji na zlostavljanje minimum građanske odgovornosti.
NE SMIJE POSTOJATI NEDODIRLJIVOST U SPORTU
U raspravi su se pojavili i komentari koji pozivaju na objavljivanje identiteta osobe na koju se optužbe odnose. Takve zahtjeve treba promatrati kroz potrebu javnosti za zaštitom djece, ali i kroz načelo zakonitosti i pretpostavku nedužnosti.
Boris Popovic smatra da bi identitet trebalo objaviti kako bi se potencijalno spriječilo da netko drugi postane žrtva.
Milan Čuk izrazio je podršku razotkrivanju nepravilnosti, ali je istodobno upozorio Tenu da pazi na vlastitu sigurnost.
Važno je da institucije ne čekaju da se pojavi nova žrtva kako bi ozbiljno razmotrile prijavljene sumnje. Svaka prijava mora biti stručno obrađena, a zaštita djece i mogućih žrtava mora biti prioritet.
PITANJA ZA HRVATSKI ATLETSKI SAVEZ I HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR
Tenina objava izravno je označila Hrvatski atletski savez, Hrvatski olimpijski odbor i AK Dinamo. Zato se nameće nekoliko pitanja na koja bi odgovorne institucije trebale dati jasne odgovore:
Jesu li upoznati s njezinim navodima i jesu li poduzeli odgovarajuće mjere?
Postoje li mehanizmi kojima se štite djeca i sportaši koji prijavljuju seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje?
Kako se postupa kada se ozbiljne optužbe odnose na osobu koja je povezana sa sportskim radom?
Postoji li procjena rizika za djecu i druge potencijalno ugrožene osobe tijekom trajanja postupka?
Tko nadzire provedbu zaštitnih mjera?
To nisu pitanja koja bi smjela biti neugodna sportskim institucijama. To je njihova odgovornost prema sportašima, roditeljima i cijelom društvu.
ŠUTNJA NIJE ZAŠTITA DJECE
Ovaj slučaj ponovno otvara temu o kojoj se u Hrvatskoj mora govoriti bez straha, ali i bez neodgovornih javnih presuda.
Osobe koje prijavljuju seksualno nasilje ne smiju ostati same. Ne smiju biti izložene pritiscima, zastrašivanju ili društvenom odbacivanju. Istodobno, svaka prijava mora biti ozbiljno istražena, a odgovornost utvrđena zakonitim postupkom.
Tena Šakar Vukić svojom je objavom pokrenula raspravu koju nadležne institucije ne bi smjele ignorirati.
Jer najvažnije pitanje nije koliko će objava prikupiti reakcija, koliko će ljudi napisati riječ podrške niti hoće li se o slučaju govoriti nekoliko dana.
Najvažnije je pitanje jesu li djeca i sportaši sigurni.
Ako je sustav doista usmjeren na zaštitu djece, onda ne smije čekati novu prijavu, novu žrtvu ili novu javnu objavu da bi reagirao.
Imperij tim
