Psihijatar dr. Paul Conti u razgovoru s dr. Andrew Huberman objasnio je kako on gleda na nadilaženje trauma iz djetinjstva. Naglašava da je ključno imati razumijevanja i znatiželje prema vlastitoj prošlosti, bez osude.
Mnogi ljudi teško gledaju u svoju prošlost jer u njoj vide prvenstveno bolne događaje i iskustva. Takav pristup često izaziva preplavljujuću emocionalnu reakciju. Prema Contiju, razlog tome je što ljudi u prošlosti pokušavaju pronaći uzrok svojih sadašnjih negativnih stanja.
Ističe da na prošlost treba gledati s određenom distancom. Potrebno je odvojiti sebe danas od događaja koji su se dogodili prije. U prošlost, kako kaže, treba ulaziti sa znatiželjom i razumijevanjem, a ne sa strahom i kriticizmom.
Ključno je pokušati verbalizirati ili zapisati ono što osjećamo. Nakon toga, idući korak može biti podijeliti to s bliskom osobom, terapeutom ili nekim kome vjerujemo.
Zašto ljudi pamte negativno
Paul Conti i Huberman slažu se da ljudi često imaju pristranost prema negativnom. Negativna iskustva dobivaju više prostora u našim mislima od pozitivnih.
Conti ističe da je većina ljudi tijekom života ipak napravila više dobrih nego loših stvari. U protivnom, kako kaže, vjerojatno ne bi bili tamo gdje su danas.
Smatra da isticanje pozitivnih aspekata vlastite prošlosti ne čini čovjeka umišljenim. Naprotiv, može ga učiniti zadovoljnijim, sretnijim i produktivnijim.
Što slike na zidu govore o produktivnosti
Huberman kao primjer navodi svog kolegu neuroznanstvenika Larry Squire, jednog od ljudi koji su najviše doprinijeli znanosti o memoriji.
Opisuje trenutak kada je hodao njegovim uredom i primijetio fotografije lijepih i uspješnih trenutaka iz života. Larry Squire objasnio mu je da je to važan dio stvaranja produktivne radne okoline.
Uvođenje implicitnih faktora koji podižu pozitivnu atmosferu može imati posljedicu veću produktivnost. Čak i kada ne gleda izravno u fotografije, nego samo prolazi pokraj njih, mozak taj dio prostora povezuje s pozitivnim iskustvima.
Podsvijest i klima koju stvaramo sami sebi
Paul Conti smatra da je upravo to primjer kontrole sebe i sposobnosti stvaranja željene unutarnje klime.
Prema njegovom pogledu, podsvijest postavlja parametre po kojima tijekom dana funkcioniramo. Kada stalno razmišljamo o negativnim stvarima, programiramo svoju percepciju da bude sklonija negativnom.
Naglašava da fotografije lijepih uspomena ili fokus na dobre aspekte prošlosti nisu nešto lažno. To nije ignoriranje stvarnosti nego usmjeravanje pažnje na pozitivnu stranu istine vlastite prošlosti, kojoj bi, zbog vlastite dobrobiti, možda trebalo dati više prostora nego negativnoj.
B.M. FOTO: pexels.com
