Oko vijeća sutkinje Lidije Bošnjaković dva dana pokušava se izazvati svojevrsni nered tvrdnjama da je presudu u slučaju ZET-a donijela u interesu gradonačelnika Zagreba i premijera.
Tko je naveo Lidiju Bošnjaković da donese presude koje nisu odgovarale moćnima?
Neosporno je da je njezin suprug ustavni sudac i bivši ministar pravosuđa. Ali ako ćemo zbog toga sutkinju automatski povezivati s Vladom, HDZ-om ili premijerom, onda moramo postaviti i druga pitanja. Tko je onda Lidiju Bošnjaković naveo da donese odluke koje nisu odgovarale moćnima?
Tko ju je naveo da štiti građane koji nemaju političku moć? Tko ju je naveo da donese odluke koje odgovaraju ljudima koji žive od svojih plaća i mirovina?
I tko ju je postavio da sudjeluje u jednom od najosjetljivijih sudskih postupaka vezanih uz seksualno zlostavljanje maloljetnika u Splitu gdje je potvrdila prvu pravomoćnu presudu protiv Crkve kao pravne osobe?
Presudila je provinciji i pedofilu pravomoćno da su krivi. Time je ipak crkva prvi put osuđena u Hrvatskoj i to je veliki korak za one koji smjeraju na biskupijske odgovornosti. U ovom slučaju osudila je red provincije da su znali i prikrivali što je dokazano.
Sutkinja Bošnjaković i presuda protiv crkvene pedofilije u Splitu
Lidija Bošnjaković sudjelovala je i u postupku koji se odnosio na seksualno zlostavljanje maloljetnika u Splitu. Upravo zato nije ozbiljno njezin rad svesti na tvrdnju da je ona nekakva sutkinja koja je sada odjednom donijela presudu u interesu gradonačelnika Tomaševića.
Njezin sudački rad traje desetljećima i treba ga promatrati kroz odluke koje je donosila, a ne kroz političke konstrukcije koje se danas pokušavaju stvarati oko nje.
Ako ćemo privatno povezivati njezino prezime s njezinim suprugom, onda moramo biti spremni razgovarati i o svim drugim presudama koje je donosila.
Jer u protivnom ne analiziramo pravosuđe. Onda samo tražimo političku etiketu.
Ako je sutkinja Bošnjaković politički motivirana, zašto onda izgleda kao veći ljevičar od Vlade?
Paradoks cijele priče je u tome što se sutkinju pokušava prikazati kao nekoga tko je presudio u korist vlasti, a kada pogledamo širu sliku njezina rada, stvari nisu baš tako jednostavne.
Ako ćemo suditi prema tome kome pojedina odluka odgovara, onda se može dogoditi da ista osoba jednom ispadne ljevičar, drugi put desničar, treći put zaštitnik radnika, četvrti put zaštitnik poslodavaca, a peti put zaštitnik građana.
To nije pravosuđe.
Sutkinja može donijeti odluku koja odgovara lijevima, a sutra odluku koja odgovara desnima. Može zaštititi radnika, a u drugom slučaju poslodavca. Može zaštititi građanina, a u drugom slučaju odbiti njegov zahtjev.
ZET nije samo pitanje plaće od 2.000 ili 2.500 eura
Presuda u slučaju ZET-a ne tiče se samo vozača i njihovih plaća. ZET je javni prijevoz i iza njega se nalazi ogroman broj građana koji svakodnevno ovise o tramvajima i autobusima.
Tu su umirovljenici, ljudi slabijeg imovinskog statusa, studenti, radnici i svi oni koji nemaju automobil ili jednostavno nemaju novca da svaki dan plaćaju taksi.
Njima tramvaj nije politička tema. Njima je tramvaj način da dođu na posao, liječniku, u školu, na fakultet ili kući.
Zato je pitanje javnog prijevoza puno šire od pitanja hoće li netko imati plaću od 2.000 ili 2.500 eura.
Naravno da radnici imaju pravo tražiti veće plaće. Naravno da čovjek koji radi odgovoran posao mora biti dostojno plaćen. Ali jednako tako treba pogledati i drugu stranu priče.
Što se događa s umirovljenikom koji nema automobil?
Što se događa s radnikom koji mora svaki dan na posao?
Što se događa s obitelji koja nema novca za alternativni prijevoz?
Upravo zbog toga odluke o javnom prijevozu imaju posljedice puno šire od samog radnog odnosa između poslodavca i zaposlenika.
Pripremio Toni Eterović, foto RTL
