PRVI U HRVATSKOJ SUDSKI POBIJEDIO CRKVU, TRAŽIMO OD VATIKANA OSTAVKE BISKUPA

HITNO TREBAMO VATIKANSKE ISTRAŽITELJE! NADBISKUP KUTLEŠA I NUNCIJ NISU PROCESUIRALI OSUĐENU PROVINCIJU I SVE PRIKRIVAJU!

Velika ispovjed o vjeri, izdaji, šteti, pedofiliji, vapajima, psihijatriji, najveće tajne premale i za knjigu, velika uloga Kutleše i mons Marija Popovića, TREBAMO NAROD!!!

Prvi put za javnost s imenom i prezimenom istupa osoba o kojoj su izvještavali svi mediji. Pravomoćno, prvi i za sada jedini sudski pobjednik – Toni Eterović, istraživački urednik sa svojim osobnim traumama. On je prvi i jedini pravomoćno pobijedio instituciju Hrvatske katoličke Crkve zbog zlostavljanja, prikrivanja i pokušaja silovanja koje je doživio sa svojih 15 godina, o čemu su izvještavali novinari Slobodne Dalmacije, Indexa, Jutarnjeg lista, Nacionala i Dnevnika, Provjereno Nove TV, N1 a na tome radili novinari Urukalo, Mato Barišić i Jelinić i imaju dokumente.

Razlog zbog kojeg je otkrio svoj identitet na dan muškaraca odlučan je, zbog sve većih skandala i napredovanja biskupa koji su sudjelovali u progonu žrtava. Skupilo mu se i kaže nije više muški šutjeti. Nije muški da se skrivamo, da patimo da mnogi muškarci pate zbog istih stvari i sličnih, ni žene. Inzistira da su nadbiskup Kutleša i Barišić prikrivali zlodjela sa nuncijima i da zato trebaju neovisno doći istražitelji Vatikana. Imamo u Hrvatskoj ljude sa trajnijim posljedicama. Otkrio je tko ih u Vatikanu štiti. Tvrdi da je to mons. Mario Popović o kojem ima posebnu aferu.

RelatedPosts

“Ako mi se najmoćniji zaštitnik ove bande u Vatikanu Marijo Popović ne javi, iznjeti ću mu sve privatne gadosti. Pratio je muku svih žrtvi i onih koje ne znam, a o njemu sve znam svi će sve znati. Prati iz Vatikana redovno prikrivanja iz Hrvatske u medijima i misli da je nevidljiv mom oku u sobi. Neka zna da nije. Hoćemo Papu!”– rekao je Eterović pred organizacijom Imperij ljubavi novinarima i članovima organizacije Milatu i Baričićki.

MNOGIMA JE CRKVA TERAPIJA ALI MENI JE VJERA. VJERU ILI IMAŠ ILI NEMAŠ. HTJELI SU MI JE UBITI. NIJE MUŠKI PATITI NIJE MUŠKI ŠUTJETI!

Traži vatikanske istražitelje i Papu te moli svekoliku pomoć civiliziranih građana da se dozna da hrvatskom Crkvom vladaju ljudi koje treba zaustaviti u poslanju zla. Njihov zaštitnik u Vatikanu je bivši tajnik Marina Barišića, sada monsinjor Mario Popović koji je u Vatikanskom vrhu tajništvu lavanda lobi. Kutleša koji stalno grmi o komunizmu i fašizmu nije procesuirao red osuđeni a niti prava kao jedini tada splitsko makarski nadbiskup i sada zagrebački nadležni. Popović je bio službeni prevoditelj Pape Franje, a Papa je više puta poklanja vjeru krivim ljudima iako je svetac za mene.

Također, kada je sud pravomoćno osudio crkveni red Franjevaca Konvektualaca za pedofiliju i prikrivanje, zagrebački nadbiskup Kutleša bio je dužan kao Zagrebački metropolit nakon pravorijeka, predati Vatikanu zaključke. Ignorirao je zaključke kao i početke prijava o kojima zna već deset godina sve. A svi lažni Hrvati katolici i diplomati u Vatikanu kriju gadosti. Iznjeti ću im iz kreveta tajne ako se ne pošalju istražitelji neovisni u Hrvatsku ili nas ne pozovu.

PRIKRIVANJA BOZANIĆA, KUTLEŠE, KRIŽIĆA, BARIŠIĆA, PULJIĆA, HRANIĆA TREBAJU BITI KAŽNJENA KAO I SVIH NUNCIJA. NEKA ODSTUPE SA SVOJIH DUŽNOSTI. NISU DOSTOJNI BITI BISKUPI! NISU ŽRTVE POMAGALI IZDALI SU SVO STADO ZA SVOJ INTERES!

Kada je bio splitsko-makarski nadbiskup, Kutleša je naglo uklonio župnika M. J. prije tri/ četri godine. I to je još jedan od prikrivanja. Cijeli splitski Varoš bio je u šoku nisu znali što se događa. Kutleša je obilazio s novim župnikom M.P. kuću Eterovića u tajnosti, te su pričali o sudskom postupku kako ne smije se Eteroviću niti prići niti pomoći jer to znači priznanje odgovornosti za štetu. Gledao je sanaciju župnog ureda i objašnjavao kako tužbom oteti bratovštini njihove crkve.

Novi župnik M. P. samo je zamijenio procesuiranog i prognanog svećenika, a zajednici nisu priopćili gdje je nestao ni što je učinio bivši župnik. Sve su prikrili. Više se puta pitalo što se događa, a župnik ga je gledao u oči i lagao da ne zna. Oni su mu presudili i prije, ali su od župljana prikrili zašto ga DORH tereti i što se zapravo događa. Biskup nas stalno laže. Pogledajte me u oči!

Imamo dva čovjeka koji su doživjeli pravu horor stravu. Ovo nije napad na vjeru ni vjernike jer i Eterović je vjernik i vjeruje u Krista ističe. Naprotiv, Eterović ne želi da nitko izgubi vjeru, nego da progleda. On ističe da nikako ne želi biti protivnik vjernika jer to bi bilo suprotno njegovim stajalištima.

No upravo ovdje će iznjeti kako je rekao pod kaznenom odgovornošću najteže optužbe protiv vođa crkve i očekuje podršku medija jer želi upravo imati dopisnika za Vatikan pošto nitko ne može probiti zid omerte.

AKO NAM DOBRI LJUDI NE POMOGNU, CRKVA ĆE SLAVITI SA PREDATORIMA!

Ne traži stranačku podršku. Traži ljudsku reakciju.

Obavezno tražimo istražitelje iz Vatikana i prijem Papi. Organizacija Imperij ljubavi više ovakvu crkvu ne priznaje zastupnikom Krista. Trebamo pomoć 10.000 dobrih ljudi koji bi nam omogućili konkretan rad i plod sa zakonitom donacijom od 10 eura.

Grade se milijunska zdanja za pet duša, puste crkve a mladost odlazi. Politika nas ne zanima nego da djelujemo protiv ovoga zla sa dokazima, mi je ne možemo isključiti iz života ali niti biti iskorišteni da smo pasivni promatrači u društvu. Ovo je naše društvo. Društvo koje nas je sjebalo jednako kao i mnoge koji nisu uhljebljeni.

ŽENAMA JE TEŠKO REĆI DA SU PROŠLE ZLOSTAVLJANJE, A KAKO JE TEK MUŠKARCIMA! MENI KAO MUŠKARCU JE OVO BILA TEŠKA ODLUKA, OSJEĆAM SE JAK, SADA KAO DA NISAM ŽRTVA. NAJTEŽA U ŽIVOTU ODLUKA DA RAZBIJEM OMERTU.

“Ne želim biti lider. Ne želim moć nad ljudima,e želim strah, želim biti sluga svoje organizacije i pomagati građanima medijski da se izbore protvi nepravdi koje trpe. Želim biti jedan od njih jer ne mogu svu odgvoornost ni po zakonu nositi na leđima. Želim služiti Bogu i ljudima u onome što najbolje znam: istraživanju, pisanju, medijima, povezivanju ljudi i borbi protiv nepravde. Možda jednom dobijem i pet minuta za poseban film. Kreativnosti je nestalo, ali dok god ima nas patnika ratnika kreative će biti.”– kaže Eterović.

Zato gradimo Imperij ljubavi.

Možemo biti rame, razgovor, podrška, putokaz prema pravnoj i stručnoj pomoći. Želimo povezati pravnike, psihologe, psihijatre, socijalne radnike, novinare i ljude koji imaju znanje i volju pomoći. U svim poljima i kada čovjek progovori on je na pola izlječio sebe.

Reorganiziramo neovisan medij imperij.com, pravnu podršku, aktiviste psiho podršku, stručne suradnike i mogućnost reagiranja kada se dogodi nepravda.

TREBAMO MALO LJUDI DA POKAŽEMO OTPOR ZLU. OVO RADIM ZBOG PRIKRIVANJA I IGNORIRANJA. NA DAN MUŠKARACA, NIJE MUŠKI DA KUPIMO BOL!

„Mnogi, kao i moja obitelj, gledaju na Crkvu kao svetinju, a moj bol je veći što moram istupiti protiv  vodstva Crkve. U crkvi pate i brojni nepodobni lobijima svećenici. Zanm to. Mnogi ljudi unutar organizacije pate i mnogi su neposlušni se gurnuli po selima. Naša crkva se bavi Pavelićem i Titom a imamo nezapamćem egzodus mladih od 700.000 Hrvata. Dakle, nikom nije stalo do činjenica nego pokorenje. Ja nisam toliko oštećen i mogu voditi posao, uzdignut sam borac na najvećim poljima, ali drugi ljudi žive u strašnim stanjima, pritiska obitelji, društva, samokrivice.“

Iako je iskusan urednik i prošao je svašta, nije želio podijeliti s javnošću da je upravo on jedan od najvećih aktera crkvene afere koja je potresla Split i cijelu zemlju. Nadrinovinari su htjeli iskriviti aferu no tada se zvalo urednike u njegovu sobu po dokaze. Odjednom se pokazalo da i ispovjedne tajne su dali policiji.

Iza njega su mnoga otkrića kroz svoje i druge medije, no ovo je njegov život. Trpio je strah i ucjene. Čovjek koji se nije ubio čak tri puta, čovjek koji zna kako je najvećim patnicima. Sve u jednom. Triler. Od žrtve do osvetnika. Poziva svekoliku javnost na suradnju protiv zla koje je kako kaže klero hobotnica.

Pokrenuo je internet projekt s velikom rubrikom NEPRAVDA koju sprema 15.12.2026.

„Blizu stotinjak ljudi želi da se borimo za njih s rubrikom NEPRAVDA, iako sam bio na samom odustajanju, umoran od rana. Želio bih da ljudi budu urednici, da nam daju svoje težine na procjenu i da rješavamo najteže priče. Kako bismo bili nezavisni, moramo se organizirati donacijama. Ne pretplatama.

Neki novinari su mi rekli pa ti želiš nama biti konkurencija, ali ja sam im rekao dragi ljudi, mi trebamo vrlo malo hladno gorivo mjesečno za razliku od Vas, ako treba svuda ću označiti Vas kao pomagače ali Vaše plaće su mjesečno milijune eura, a naše bi bile za preživjeti 10.000. Imam ljude koji su na ljekovima, kreativni i zlostavljani i ne žele svi istupiti. Imam ljude koji i mene mogu držati i voditi evidencije, umirovljene suradnike mupa, zdravstva.”

Ljudi prolaze cijeli život križ obespravljenosti, prevara, kršenja ljudskih prava, sustavnog uništavanja, devastiranja, zlostavljanja i pozivam te ljude da se jave u naš e-mail nakon što pročitaju članak. Javiti ćemo im se i pružiti ruku. Ne odmah ali naći način.

WHO i UNICEF tvrde da svaki 7 muškarac krije da je kao djete zlostavljan jer se boji stigme, odbačenosti, sramote. Ja sam sve stavio na kocku da se kroz mene prihvati novi sustav razmišljanja, dostojanstva i časti. Takve rane ljude kroz život odvedu na krivi put.

Moj veliki pokretač u istupanju je prijatelj koji je doživio strašnije od mene od istog svećenika Gracijana (Gargamela) i biskup je znao. Podaci su poznati biskupu, policiji, novinaru Urukalu, Jeliniću, Barišiću, Miljušu jer čovjek se boji stigme i želi anonimnost. Malo muških o ovome progovori, ohrabrio me Bog. Ni meni nije do retrauma, ali došlo mi je da istupim i da se borim nakon što gledam da Kutleša ignorira vodeće medije, pa mu kažem da ću mu iznjeti i privatno prljavo rublje i najniže udarce ako ne ode zauvijek sa pozicije.

Prvo je izdao i negirao Gospu u Međugorju da se dodvori Vatikanu, na sudu su sa svima, a sada ću ja i moji ljudi pripremiti Papin susret da ih pola razvlasti u Hrvatskoj jer su zlo nad zlima. Demoni nad demonima.”

NAPISAO SAM 2000 ČLANAKA I RAZOTKRIO 300 AFERA, PREKO 300 LJUDI SAM SPASIO OD PAKLA MEDIJSKI I UTJECAJEM!

„Veliku štetu trpe oni koje je Crkva ranila, a neki dolaze i do suicidalnosti. Nadbiskup Dražen Kutleša je prikrivao ova zlodjela i Vatikan to mora sankcionirati. Bivši nuncij Pinto i Lingua su frizirali izvještaje Vatikanu. Strašnije je bilo preživjeti protokole tih vampira nego samo zlostavljanje. Sa njima je tek počelo zlostavljanje i nunciji igraju prljave igre u kojima lažu Vatikanu i Papi služeći biskupima u mutnim poslovima. Pa gdje je prevoditelj hrvatski isto iz klana don Mario Popović.

To je mladi monsinjor koji je služio Barišiću i Bozaniću” i dospio na položaj da bude prevoditelj Papi Franji za Balkan. Poslali su svog čovjeka da laže za njih! Ne želim vrijeđati jedan lobi ali otvoreno ću sve karte baciti na stol. Imam tri faze. Popović je korespondent za regiju u samom tajništvu Vatikana i Pape prikriva smeće o Hrvatskoj. Čovječe pošalji nam istražitelje ovlaštene od Pape imamo probleme, ne tražimo novce nego red na najvišem nivou. Tražimo da se vrati život onima kojima je ukraden.

DON MARIO POPOVIĆ JE DIO CRKVENOG KLANA U VATIKANU KOJI JE PAPI FRANJI I SADA LEONU PRIKRIVAO PEDOFILIJU U HRVATSKOJ! DOSTA JE!

Afera sa fra Gracijanom i 50 žrtvi bila je u Svetog Frane u Splitu. Tu dolazi elita politike, ja sam kasnije se usudio ministrirati i biti čitač, pjevač svećeniku koji je zlotvora prokazao fra Ambroz koji se digao na sudu protiv čitavog reda da su sve znali. Tek nakon sedam godina progovorio je i drugi fratar izdao pedofila i skinuo se iz franjevaca.

Ukazao sam policiji pred nekoliko sudaca da će ih šokirati nova afera na Sveti Duh u Zagrebu jer oni vladaju ovim, i dogodio se slučaj uhićenja provincijala potom franjevca Vidovića za kojeg nikada nebi povjerovao. Za druge neke sam čuo koji mi djeluju tako da tepih moramo zajedno protresti da se crkva spasi.

Recimo mnogo ih je gay, ali to ne sudim niti bi ikada o tome govorio, to nije zločin kao predatorstvo i ne smijemo suditi ljude zbog grijeha. Ali zločine moramo osuditi. Djecu se ne smije hvatati dolje i to je zlostavljanje.

Kutleša ni na jedno pismo namjere nije odgovorio punih 12 godina. On čak nije kaznio red koji je pravomoćno osuđen. Dakle, oni se ponašaju osorito i iznad zakona i morala, ali nisu iznad Božjeg zakona i mi ćemo do Pape.“

ONO ŠTO ZNAM OD ŽRTVI JE BESKRAJNI STRAH DA IH SE NE OTKRIJE I TO POŠTIVAM. ČUVAM TAJNE.

„Vjeru dokazujem djelima ne trebam juriti oko oltara. Kada dođeš do istine, ona te prepolovi. Strah me i znati koliko ljudi podržava ovo sustavno mafijaško prikrivanje i hvata me paranoja. Bojim se da je to dio našeg identiteta, volio bih da me ljudi uvjere da ima ljudi. Svatko griješi i ja, ali trebamo znati kad je previše.

Evo i ova smrt mladog Periša me slomila da sam uvjeren da se za mnoge smrti piše službeno prirodne i od srca, te treba nad patolozima i sudskim vještacima imati nadzor. Odavno o tome pišem, Kristiana ima mnogo više, to smo svi mi sutra i franjevac koji je razotkrio pedofilski red umro je čudnom “prirodnom smrću” i najavio mi je da će se to dogoditi u domu i bolnici Sveti Duh.”

Osjećam vjeru osobno, ona je moja misija i volio bih više pomagati ljudima djelima. Volio bih da moja djela svjedoče vjeru, ne lizanja oltara. Vjernici bi trebali pogledati prema Bogu i pitati se je li ispravno da više pokorno šutimo i pravimo se da je sve u redu, a nije?

Da bih spasio vjeru, pobjegao sam, ali sve me vraćalo na mjesto zločina, no spoznaja tajni ukazuje ti da si saznao nešto što drugi samo gledaju u filmovima. I netko ti kaže ti ne ideš radi njih u crkvu, dragi moj ja ne želim toliko negativne energije ionako je previše, ja znam što ti ne znaš i ne diraj me.”

Druge anonimne žrtve potaknule su me da govorim u njihovo ime. Neke znam i ja sam prema njima ništa, doživjeli su stravične stvari, čak su odvođeni u sobe na brodove, ja to nisam, otoke kod Šibenika. Stalni skandali i ignoriranja HBK. Poznajem osobu kojoj je teže od mene, koja je doživjela pokušaj silovanja s nasiljem. Jedan silovani se oženio i želi samo mir i liječenje, to poštujem.

Ljudi imaju ogroman problem i ni po koju cijenu ne žele biti imenovani, ali nanesena im je nepravda, i mnogi žele rane ispraviti, ravnopravno pričati i iznjeti osobno svjedočenje Papi. To želim i ja. Ovdje vlada kultura prikrivanja i laži koju je još Papa Franjo priznao. To se događa. Ljudi se osjećaju posramljeno, osjećaju sram umjesto da ga počinitelji osjećaju.

TEŽE JE BITI ZLOSTAVLJANI MUŠKARAC. MUŠKARCI TO NE PRIZNAJU. STRAŠAN STRAH OD ONOG “NIJE MUŠKI”. ZAŠTO NIJE MUŠKI I HRABRO? SVE JE MUŠKI.

Zlostavljani i silovani muškarci osjećaju veliki sram, smatraju se bezvrijednima, depresivnima i smatraju se manjim muškarcima zbog traume. Recimo, kad pričam s nekim tko je gay, on se osjeća ravnopravan, ali silovani i zlostavljani se osjećaju duboko traumatizirano, nedostojno i nesigurno u sve što osjećaju. Ljudi ukradenog identiteta kojima ima pomoći ali ako ne možeš pričati o problemu on postaje tama veća od tame. A nije.

TONI ETEROVIĆ

Počeo je drhtati glas, tresti se, tražiti Boga i ljude koji će stati uz udrugu sa portalom. Krenula je suza…

Jeste li Vi osjećali taj sram?

„Smatrao sam da je zlostavljan muškarac jadan i bijedan, smatrao sam da sam manji muškarac, ali žene me se uglavnom boje, ne vide moje emocije nego hladno lice, ne vide toplu dušu nego čelik. Spasio sam puno ljudi, ali ne sebe, sebe jedem. I onda pitaš se pa jeli me baš tako moglo to što me malo uhvatio raniti…sam sebe pitam, ono nije isto kada dvije zrele osobe to čine i kad manijak dira djete.

Htio bih kao i svi imati obitelj, ali nikako obična sreća da se desi. Ne tražim princezu, ali ni ograničenu osobu. Ja nisam silovan nego zlostavljan kao dijete, no oni su mi rekli u nadbiskupiji: pa svaki deseti čovjek je zlostavljan.

Ispada da je to normalno i danas se to nekako svelo na činjenicu da svatko tvrdi da je zlostavljan i možda i jest. Čak i sudac i policajac i kriminalac, svatko je prošao neku strašnu traumu koju zatomi. Nekako imam doživljaj da se predatorstvo želi normalizirati. Kao meni su u crkvi rekli “ah pa svatko ima traume”, imaju odgovore top da te uvjere da si u krivu. Samo što ti ne kažu pa možda si zavodio.

Postavlja se pitanje jesu li ljudi birali društva u koja će upasti, tko je utjecao na njihov život, a da ne znamo? Ne osjećam više sram nego čast da mi je ta trauma dala da mnogo dublje promatram ljude kroz život. Jeli čovjek upao u drogu zbog sreće ili trauma, može li se tom čovjeku pomoći? Svi ti zlobnici imaju imena i kroz ovo ću da ih iznesem i tražim u Vatikanu izbacivanje!”

Kako izgleda suditi se s Crkvom?

„Nisam htio na sud s Crkvom, ali prisilili su me da ih tužim unatoč rastezanjima i mučenjima oko priznanja propusta. Prijetili su i ucjenjivali da će iznijeti moje ime i s novinarima me linčevati, proglasiti me kriminalcem, reketarom, iako sam bio urednik. Da će mi podmetnuti afere, da imaju novce, nudili su mi skromne štete poniženja, priznali su da sam u pravu pismeno ali sam odbio i novac kad u očima nisam vidio kajanje, nego daj da te riješimo.

NISAM ZNAO DA SAM TOLIKO JAK. VLADAO SAM RASPRAVAMA I SUDNICAMA. OD ŽRTVE SAM POSTAO OSVAJAČ.

Dobili su me kao najgoreg tužitelja, koji ih je pravomoćno pobijedio uz pomoć svih sudskih vještaka i svih sudaca. Vještaci su se bojali zamjeriti biskupu, a i sutkinja, jer nisu iznosili u cijelosti što sam govorio na teret biskupa. To je bilo važno mom svjedoku i meni da je također kriv i biskup, iako izravno nije sakrio moj slučaj, ali je mog prijatelja koji je doživio strašniji udar od mene, jer se družio s predatorom vjerujući u njegovu karizmu. Mi smo slučajno postali prijatelji i šokiran sam doznao da je on to doživio, da je bio čak u sobi, ja nisam nikada vidio te sobe, ali Gargamel je bio karizmatik koji je sve to nazivao Božjim posebno tajne kojima bi strašio žrtve.“

To je bila borba ucjena i strašenja? Novo zlostavljanje?

„Apsolutno. Odmah želim reći da zlostavljanje nije bilo samo kad sam bio adolescent nego kad sam shvatio razmjere štete svih drugih. Da sam najviše oštećen slušanjem drugih žrtava i onoga kroz što prolaze. To me strašno boljelo, gore nego moja bol, kao i crkvenim iscrpljivanjem moje i njihove vjerodostojnosti. Biskup je govorio,” pa sad će svi tražiti novce”. Prvo nisu bili važni novci ali kad su sami počeli isticati da oni kad razbiju auto plate svoj kvar…počeli uspoređivati sa kvarom mene i druge žrtve…tada sam pukao”

To su bile vrlo jake psihičke igre tko će biti jači. Svojim lažima su sve izmanipulirali i rekli su mi da su njihovi u svim medijima. Da će ih štititi neki pater. Ja sam doznao tko bi to mogao biti i pisao mu. Da će me diskreditirati, prozvati na razne načine diskreditacije i u početku je tako krenulo dok nisam pozvao ja novinare u sobicu i stavio papire na krevet.

Meni je to uništilo urednički posao i firmu jer sam se morao fokusirati na njih kao neprijatelje, a tada nisam imao zamjenike. Sve sam posvetio sukobu, tu sam izgradio forenzičko znanje i polagao tečaj u Belgiji kod psihijatara, kriminologa i forenzičara. Dobio sam tečaj profilera i planirao bi dalje završavati neke nedovršene stvari no ne ide sve kako sanjaš, nekad prihvatiš da si nedovršen. Uz liječenje gradiš golemo znanje.

POMOGAO BI SVAKOME. TAKAV SAM ČOVJEK. OPROSTIO BI, ALI NE ZNAM JESU LI BAŠ LJUDI SKLONI.

Redovno slušanje tuđih psihoza, adrenalin koji me potpuno odvojio od vremena i slučaj koji duboko istražuješ temeljitije od policije odveo me u najveće mrakove, svjedoke i one najteže otpisane bolesnike. Počeo sam živjeti s jezovitim osjećajima uz pomoć psihijatra ali kasnije i neovisno prihvatio dio sebe. Čak sam doživio i gadljiva dopisivanja gdje ti se netko predstavlja lažno skupina huligana i vrijeđaju te, kažu da su žensko a bude skupina ucjenjivača.

„Od žrtve sam postao forenzičar, ali empatija je prejaka. Moraš znati dokle ti je granica. Dogodi se da si naletio na paranoidno shizofrenu osobu koja ne uzima lijekove i ona optuži tebe, nabraja strahote. Moraš naći način ili odmah zvati policiju ili nestati. U nekim slučajevima najtežim samo psihijatrija može pomoći. Sa 19 godina sam molio na sudu dva suca da pratim sudske postupke da mi pomognu da postanem dobar urednik. I omogućili su mi. Tako sam se fokusirao na to.

POKAJANJE I RAZUMJEVANJE SU VELIKI KORAK OZDRAVLJENJU. SVI NEŠTO POGRIJEŠIMO, ALI AKO SAM TE RANIO TREBAM PRIĆI I POKAJATI SE.

Shvatio sam da zlostavljanje uzrokuje široku paletu bolesti, naročito što više kriješ. Od ozbiljnih PTSP-a, borderlinea do puno ozbiljnijih psihoza i shizofrenije. Sve sam upoznao toliko da mi se u glavi gradio scenarij filma strave i istine, što zaslužuju predatori, a što žrtve. Ozbiljno. I privatno, strašnije osuđujem prikrivače zla nego počinitelje. Taj protokol prikrivanja je užasavajuć. Kada to doživite, kao svatko malo je ok malo turbulentno ali kroz život rane na promjenu vremena zabole a ja volim ranu uhvatiti u ruke.

Tu više nije bilo pitanja o Crkvi, ona je nestala, njena zla su ostala jasna. Ovo je bila misija protiv samog zla. Bože, pomozi svim žrtvama svijeta. I ono što često ljudi zlostavljani znaju je ići u nebitne laži da bi prikrili korake gdje su sve bili, praktički te bijele laži su obrana, nisam ti dužan reći sve, nisam ti dužan pokazati gaćice ni svoje rane. A ako se usudim to je veliko povjerenje. No nakon ovog želim sebi skratiti ponavljanje jer to dodatno vraća traumi.

CRKVA JE MANIPULIRALA MOJOM DUŠOM A DVOJE SVEĆENIKA SE OKRENULO PROTIV NJIH. NIJE CIJELA CRKVA ALI MANJINA SE USUDI SUPROSTAVITI.

Isticali su da mi nitko neće vjerovati, da njima nitko ne može ništa i da će novinari i policija vjerovati njima. To je bio strašan period za mene, nesanice i ludila. Uzimao sam propisane antidepresive, šake za smirenje već od 2013 ponovno pa do 2018. Sud u Splitu odbio je dopustiti svjedocima koji terete biskupa da istupe, iako se takozvana farsa i kanonski sud odvijao u nadbiskupiji, a ne provinciji. No ja to poštivam. Biskup je priznao da je znao i to je trebalo ići u Vatikan ali je zaglavilo ovdje.

Ljudi smatraju gay lobi pedofilskim.

Homoseksualci nisu pedofili niti predatori, ali mogu biti kao i heteroseksualci. Više je, kažu, heteroseksualnih i incestuoznih predatora. Tko na nasilan način voli imati odnose i protiv volje druge ranjive osobe, naročito djeteta koje je izmanipulirano, taj je predator. U kleru se gay lobi štiti s drugima i to je priznao Papa Franjo da se čvrsto drže u svojim grijesima te ih je teško slomiti.

„Kada 300 puta moraš ponavljati da se nešto dogodilo, onda stvarno pregoriš. Sve ovo iznosim pod kaznenom odgovornošću i tražim procesuiranje svih aktera u Vatikanu, tri biskupa, Josipa Blaževića, Miljenka Hontića, Ljudevita Maračića, Tomislava Glavnika, Želimira Puljića, Marina Barišića, Dražena Kutlešu i Giorgia Lingvu. Oni su prvo krilo koje je sakrilo Papi pravo stanje i nisu uspostavili mir sa žrtvama.

Ja sam prvi put to prijavio kad sam shvatio da moraju znati. Aktivirali su više svojih ljudi kako bi me obeshrabrili i odgovarali kako je pedofil jadan čovjek koji će umrijeti ako ga prokažem. Pa su lagali da su tad čuli prvi put, no znali su svo vrijeme koga imaju u svom redu.“

ODGOVORILI SU ME OD PRIJAVE PRVI PUT REKAVŠI DA ĆE PEDOFIL UMRIJETI JER JE OPERIRAO SRCE

„Kad su rekli da će počinitelj umrijeti jer je bolestan, odustao sam od progona jer nisam htio to na svoja leđa, ali on je nakon pet godina napao zadnje dijete u Splitu pa se digao alarm. To je bilo djete u Župnoj zajednici. E tada sam počeo s uvredama, bijesom, psovkama, prijetnjama. Da su svi pedofilska organizacija i banda. Više nisam mogao sebe nositi i žestoko sam pljuvao tražeći pravdu. Da ću ih progoniti ako svim žrtvama ne pomognu.

Zapravo, njegove žrtve su se dijelile na naprasite, gdje sam spadao ja, i one s kojima je gradio povjerenja, lažna prijateljstva i izdaje. Za sebe kaže: prisluškivali smo ga da njega Isus i dalje voli iako je uništio stotine života.“ Mene je čak moja odvjetnica prodala i davala mu informacije o meni jer je bila bliska sa karizmatikom, no skrivala se dok je to radila a ja sam ih uhvatio. Osnažilo me to. Svuda gdje me branio njen pokojni kolega dobio sam sudski i bez njih samo su trebali šutjeti, ali prodaja odvjetnika je standard.

Vikar i unaprijeđeni šef karitasa Glavnik je ucjenjivao da će istupiti s mojim imenom, dok je Hontić zbog toga bio uhićen kad je drugoj žrtvi zaprijetio u Zagrebu. Oni računaju na naš sram i svoj izgrađeni autoritet. Vezama u policiji. Nije me sram vaših gadosti, svih gadosti u vašem svetištu, tj. smetlištu. Ispada da su nekima svetišta paravan za ovako grozna demonska ludila.

Ispada da je Sotona toliko moćan da je pretvorio istinu u laž i suprotno. Postavljam pitanje gdje je tu Bog ako je dao ovakvim ljudima da vladaju i da su uspješno obmanuli ljude da im vjernici vjeruju.

MOJU PRVU ODVJETNICU SAM UHVATIO SA PEDOFILOM. BILI SU KUĆNI PRIJATELJI. GLEDAO SAM NA SUDU KAKO GA PRIPREMA I SNIMAO IH.

Nikada o tome nisam govorio, malo nabacivao temu da vidim hoću li biti shvaćen, no u obitelji je reakcija bila “ništa protiv Crkve.” Takva kultura odgoja je opasna i često osjećam gnjev na takve vjernike koji tako svjedoče Boga.

Tad sam povjerio jednom svećeniku i molio ga da ništa ne govori. On ih je teretio na sudu, to je bio njihov brat. Više puta sam pokušao to raščistiti, zašto se to događa i je li primjereno što sam ja bježao iz škole nakon tih događaja, ali kao da nije bilo vrijeme.

„Meni je fra Tomislav Glavnik kao kanonski sudac i crkveni vikar rekao pred svjedokinjom: ‘Sada je došao politički trenutak, imamo zadnju žrtvu’ u splitskoj nadbiskupiji. Svjedokinja je bila Gordana Šprajc. On je bio kanonski sudac, istražitelj i tužitelj sve u jednom. Zapisničar mu je bio biskupijski vikar Vidović, a ovi je bio vikar provincijalnog reda.

No ja sam njima u Zagrebu to rekao prije pet godina i nije bio trenutak pet godina prije, nego kad je Crkva odlučila i pojedinci na koji će način prikazati istinu. Precizno, ne bi bilo trenutka da nije stradao posljednji mladić, a župnik Relota to prijavio nadbiskupu Barišiću. To me sablaznilo od klera.“

Hrabre sutkinje Ponoš, Bošnjaković, Matić i Jakovčević usudile su se utvrditi dokazno stanje i zaključiti: sve se poklapalo, jedino se ja u glavi više nisam poklapao.

Moramo znati da su neke presude politički teške.

Mnogi zaluđeni smatraju da je ovo napad na Crkvu, no to je potpuno pogrešno. Ovo je dobro za Crkvu, Crkva se treba čistiti od oportunista i pedofila. Svi smo mi grešnici, ali Crkva je onaj tko drži kesu. Crkva te uči da vjeruješ, a ne vjeruju ti. Traže dokaze. Pa onda evo ti dokazi.

OD VJERNIKA OČEKUJEM DA BUDU VJERNICI. OD LJUDI KOJI ŽELE NAŠU MISIJU PODRŽATI NEKA SE ZAPITAJU.

„Kad im daš dokaze, tada ne postaješ saveznik nego neprijatelj s kojim žele iskreno, pa kreću ispitivanja. Tada sam shvatio da njihova energija nije energija utvrđivanja istine nego miniranja istine. Kako su mislili da su veći diplomati od mene namjerno sam im dao pola lažnih podataka shvaćajući da ću ići drugim manevrima i da njihov sud je običan inkvizicijski sud formalnosti.

Shvatio sam u očima i pitanjima da znaju odgovore i da nemaju poštene namjere. Shvatio sam da imam posla s mafijom i da me svaka daljnja istina može koštati života, ali ja sam htio ići do kraja, makar iza kraja.

Ipak istina ne spašava živote uvijek niti je na strani morala. Po zakonu se trebalo reći istinu gdje su Židovi da ih ubijemo, ali bilo je Njemaca i ljudi koji su lagali i spasili živote. 

I cijeli život sam nosio taj svoj dio sebe, to je tako, sve prihvatiš, ali nisam mogao. Kako to da pomažem drugima, a nisam mogao pomoći sebi? Ta su me pitanja pucala. Pa je li ispravno da dozvolim da još nekoga predatori siluju, a da samo šutim, imam li ja to pravo? Uspio sam prijaviti dva zlostavljača koji su tukli žene pa kako ne mogu braniti sebe? Jadna naša muškost. Svaki sedmi muškarac pati na zemlji skrivajući ove stvari, to je konstatacija UNICEFA.

Masu sam srušio i dobio presuda, pokrenuo postupaka, pomogao drugima da dobiju puste odštete i nikad mi hvala nisu rekli, a sebe sam zapostavio. Zapravo, shvatio sam psihijatrijski da je pomaganje drugima bio moj motor da pomognem sebi.“

GRAĐANI MOGU POMOĆI NA DONJI SLUŽBENI RAČUN UDRUGE DA POSTANEMO ORLOVI. ŽELIO BI ZAHVALITI SVIM MEDIJIMA KOJI SU PRATILI MUČAN POSTUPAK.

„Mnogi mladi zbog zlostavljanja su završili na psihijatriji, groblju i u narkomaniji. Da se razumijemo, ja sam htio u životu uspjeti kao savjestan urednik, istražitelj, scenarist, režiser, ali događalo se da su moje sitnice poput pogubljenih računa bile veća afera od Like, otpada ili Agrokora. Na druge ne šalju inspekcije meni su policiju za tuđu humanitarnu pomoć koje sam pod ljekovima od Živog zida uzimao.

Da aktivno nisam progonio na početku, u sredini i kraju, sve bi otišlo kvragu. Bilo je i dobrih odvjetnika, ali i u drugom sporu s državom, u kojem me se ometalo u iznošenju dokaza, očekujem pravomoćnu pobjedu jer većinu sam srušio lažnih konstrukcija za prevaru. To mi je podvalio Živi zid, slao mi ljude, dokaze neznane i znane. HND mi je časno stao u obranu, tražeći moje puštanje.

TEŠKO JE KLASIČNOM KATOLIKU OBJASNITI DA SADA SE CRKVA SUOČAVA SA PREKO 500.000 ŽRTVI KLERA NA SVIJETU. O HRVATSKOJ MOGU SAMO IMATI ŠTURE PROCJENE I NE ŽELIM LAGATI.

Htio sam sve riješiti mirno, ljudski i vjerski. Nisu htjeli. Aktivirali su više svojih ljudi kako bi me obeshrabrili i odgovarali kako je pedofil jadan čovjek koji će umrijeti ako ga prokažem. Pa su lagali da su tad čuli prvi put, no znali su svo vrijeme koga imaju u svom redu. To me bolilo, znao sam nešto a nemam kome reći ni način da me ne optuže za ucjene itd.

Biskup Barišić je preda mnom priznao da je on upozorenje i prvu prijavu primio, ali shvatio navodno na krivi način. Da se radi o ljubomori.

Međutim, žrtve se navodi na tužbe za jadne novce. Od takvih odšteta ne možeš ništa, a njima se obezvređuje dostojanstvo ma i život. Hrvatska je skuplja nego Švicarska za život. Nije važan novac nego iskreno pokajanje s raspoloživim namjerama. A onda je važno pravedno saniranje rana žrtava, a ne srozavanje ugleda i žrtava i Crkve.“

APSOLUTNO SAM UVJEREN DA PREDATORI VLADAJU CRKVOM. NEĆEMO USPJETI AKO OSOBNO PAPA NE DOBIJE U RUKE OPTUŽBE I 10.000 LJUDI NE STANE UZ NAS.

Ljudima u Crkvi želim dobro. Neka se mole, neka vjeru preispituju. Želim ispravnost Crkve koja je nanijela velika zla, a o tome se ne piše. O tome bi trebalo i dobro i zlo pisati svaki tjedan. I ima se ohoho istine pisati, ali ovdje netko ne želi.

Nedavno je i poljski biskup osuđen prvi put u zemlji Pape Ivana Pavla II. Što nas briga što je on rušio komunizam kad se nakotilo diljem svijeta pedofilskih afera. Pa to su ubojstva djece, to ljudi moji nije zanemarivo.

No bitno je da je ta provincija osuđena, a zove se Sveti Duh u Zagrebu i to je paradoks. Oni imaju svetišta, a svećenika koji ih je razotkrio, heroja fra Ambroza, predali su u smrt. Misteriozno je umro, a ukazao im je da se događa zlo. Rekao im je: pokajte se, pogriješili smo prema žrtvama. Rekao mi je da je imao moždani da je pao i da ga nisu skupili ni zvali hitnu pomoć. Isticao mi je da su htjeli njegovu smrt jer je izabrao istinu da se to događalo u Svetog Frane.

Čudno je završio, zvao me u strahu, molio sam ga da odustane i od istine da ne izgubi život, pa su ga nakon svjedočenja sudu zatvorili u dom. Ima i divna crkva Sveti Duh u Splitu koju volim sam posjetiti.

U HRVATSKOJ IMA JAKO MNOGO KRISTIANA PERIŠA I ISPLAKAO SAM DUŠU. NEKE TEME TE PARALIZIRAJU, NAĐEŠ SE U NJIMA.

Njih očekuju i veće afere, ali i našu Crkvu. Znam. Predatorstvo je veliko, šteta je velika, sve se trese pod tepihom, a i neki karizmatici su umiješani. Oni najglasniji, kakav je bio i moj.

Često je počinitelj zločina upravo onaj u kojeg nitko ne vjeruje i za kojeg bi svi ruku u vatru stavili. Došli smo do toga. I ja sam šokiran nekim uhićenjima svećenika za koje bih i sam stavio ruku u vatru. Čak pomogao da se spase.

Pa kao odrasli sam znao dvojicu normalnih svećenika. Jedan je bio divan, pobožan, molio se često, čak i za mene, da bi u jednom trenutku nestao prije tri godine. Nitko ni riječi. Došla zamjena, ne zna ništa.

Što se desilo, doznajem, upao DORH, našao mu porno sadržaje djece i ostajem šokiran jer to su ljudi za koje bi stavio ruke u vatru. Pa ni sad ne mogu shvatiti da su to ti ljudi. Ne možeš vjerovati da si se družio s nekim malo neobičnim, vidio sam da je čudak, ali da je i on u mojoj župi imao dječju pornografiju, to je strašno. To je da sam skršiš vlastita uvjerenja.

KOJOJ POLICIJI PRIJAVITI PREDATORA KOJI SE DRUŽI SA ŠEFOM POLICIJE I SUDA?

Potrebno je osvijestiti da je svo vrijeme o velikim mukama žrtava znao i prikrivao nuncij Lingua, koji je sada poslan u Izrael na službu, a prije njega nuncij Pinto. Jako dobro se poznajemo. No ja nemam toliku moć da dođem i kažem Papi: „Ovo je zločin, oni su znali.“

Trebam pomoć u organizaciji. Više pomažem drugima nego sebi. Tako sebe liječim. Često smatram da ne volim sebe koliko druge.

Ja sam zlostavljanje potisnuo, no sve potisnuto traži način da izađe iz čovjeka.

I to zna biti uragan. Moraš govoriti ili ćeš puknuti.

Moram reći da osjećaji neostvarenosti stalno traju, i u novinarstvu i u istragama koje sam uspio provesti uz dodatne privatne tečajeve i obuke. Osjećaš neke neizrecive osjećaje, ali uz psihijatra, Boga i ljubav možeš pobijediti i najteža stanja.

Izabrao sam uredništvo i istrage, taj mrak koji pretvaram u svjetlo, kada sam spoznao sve mrakove i bježao iz škola. Htio sam režiju, naročito svog napisanog filma „Kardinal zla“, ali nemam producenta. To bi potreslo Europu i svijet.

Kao mali, s nekih deset godina, obolio sam. Zbog noge sam bio po bolnicama. Nitko nije imao odgovor. Nisam smio na tjelesni odgoj, a prve uspješne operacije izvodile su se u zagrebačkoj Šalati u ratu, odnosno uspješno ih je radio dr. Tihomil Matasović. To je traumatično vrijeme kojeg se skoro ne sjećam, ali nakon izlječenja me potrefilo crkveno zlo.

toni eterović

NEKAD IMAM PUSTINJSKU OLUJU U DUŠI, NEKAD  MOGU RATOVATI MJESECIMA, A NEKADA SE SRUŠIM 10 DANA. TO JE ŽIVOT, NE ODUSTAJEM.

No poruka žrtvama nije dovoljna ni jasna. Crkva bi za žrtve trebala ići pitanjima: kako ti mogu pomoći, kako te vratiti na start, što možemo učiniti za tebe… E to bi bila Kristova Crkva, no ona bježi od pomoći i ponižava još više Caritasom.

Mediji su mi spasili život i dali način da izdržim. Kada bih saznao za novu žrtvu bilo gdje, osjećao sam poziv da se borim protiv demona. Sada mogu javno istupati pod punom kaznenopravnom odgovornošću za zločine nad preživjelima. I nemam pravo otkrivati druge žrtve ako ne žele.

„Ako netko povjeri nekome da je doživio ili doživjela traumu, ne možeš odmah zvati policiju. Treba poštivati odluku žrtve. Ovo što mediji i sud traže nije pametno. Mene je osoba gurnula u aferu i skoro sam se ubio jer nisam bio spreman. Čovjek može sebi nauditi i tada nema ništa od istine i pravde. Nitko nije dužan prijaviti nešto protiv nečije volje i zašto bi vjerovao policiji?

Pa policija u Splitu je od počinitelja kancelara i vikara napravila suradnike, a oni su bili suučesnici. Kako možeš sa spletkama postati suradnik u istrazi? Zato za ovakve stvari trebaju ozbiljni odjeli, žrtvi jamstva. Žrtva često iznova prolazi retraumu i netko nema snage, ali ako postoji način da osobu nagovorimo i da joj pomogne više ljudi, tad smo uspjeli. Recimo, u Splitu sigurno 50 ljudi se razbježalo u aferi smatrajući da će biti osramoćeni.“

CRKVA JAKO DUGO IMA PLAN ZA PEDOFILE, ALI NE ZA ŽRTVE. KAKO TO?

Poznajem svećenike i vjernike koji se bore protiv ovog zla. Ako je komunizam važniji od borbe protiv pedofila, onda smo gotovi. Pobijedili smo komunizam i fašizam, mi trebamo gledati naprijed, ali Crkva nam to ne da. Ja vjernike volim, ali mi se dijelimo na radikale i ljude koji vide srcem.

Crkva je uvijek imala plan za pedofile, ali ne i za žrtve. To je ono najstrašnije, a u takvim trenucima izgubiš vjeru da dobro uopće postoji. I ljulja te, često se ljutim na Boga, pitam ga zašto ovo, zašto ono, hvala za ovo, ali zašto ovo je teško…

Vjera daje slobodu, a religija je zatvor.

NE MOGU NEKOGA PRIJAVITI AKO ŽRTVA TO NE ŽELI. JER MOGU UZROKOVATI SUICID. NE ŽELIM UČINITI POGREŠKU KAO SA VOĐENJEM KNJIGA.

Protiv mene su bile sve vlasti jer sam kritizirao sve, ali sve. Sada sam shvatio da svijet neće biti idealan nikada, ali može biti bolji. Nedostaju nam mecena ili dobar pastir, samo jedan od milijun ljudi koji bi izgradio čudesa iz moga mraka. Mrak često potiče veliku kreativnost i dosege, film i snove. I moji snovi su oživjeli. Jedan mecena ili 10.000 malih donatora i svi ćemo biti pobjednici.

Zdravstvo, socijala i umirovljenici – rak-rana društva

Razmišljate li o današnjem društvu?

„Kako ne. Danas ljudi žive s 300 do 800 eura mjesečno. Pa zar nas nije sram zbog umirovljenika i ljudi koji žive od socijalne pomoći? Ja bih volio pomoći tim ljudima medijski da se udruže.

Svi političari bi se trebali odreći svega i udvostručiti stanje za umirovljenike, i to mediji trebaju stalno pumpati. Zdravstvo, socijala i mirovine su rak-rana društva.

Ne mogu vjerovati da je 15.000 ljudi umrlo čekajući inkluzivni dodatak, to je zastrašujuće. Znate, kad ste bolesni, svaki euro vam znači, svaki dodatak hrani i lijek vas čine sigurnijim. I tko je to dozvolio da ljudi umru ako se to dogodilo, ti ljudi neće dobro proći za života. Njihov život će biti kazna.“

Krivite li HDZ za takvo stanje?

Pa ako ih okrivim, oni će reći da su oni osmislili inkluzivni. Osim toga omogućili su da se osudi Crkva, ali Vatikan, mi moramo se pogledati oči u oči. Vlast ima propuste u zdravstvu i socijali te vrlo teškom životu i to otvoreno zamjeram HDZ na način da sam im pisao kao poznanik pa ljudi umiru, dajte zadužite se, spustite se među ljude.

Ja se ne želim javno stavljati za političku stranu. Ima i u Vladi i oporbi dobrih osobina kod ljudi, no ima teških propuha i promašenih osoba.

Smatram da ministri zdravlja i socijale moraju dati ostavke. Većina države uplaćuje zdravstveno, a to zdravstvo nije dobro menadžerski osigurano, nisu pravedno plaćeni ljudi koji rade, na kraju odlaze nam doktori, a pacijenti su potpuno nezadovoljni. ”

Sada sam uzeo u savjet umirovljene inspektore koji će nam pomagati u organizaciji i mediju, ali trebamo građane da budemo građanima primarni interes. No kunem se moj prvotni interes nije uništenje života nego prosvjetljenje života. Ja sam sretan kad mi netko kaže da je upoznao dobrog duhovnika u crkvi, pa pomislim ajde da i to postoji.

Živi zid i razočaranje u humanitarnu pomoć

„Vjerovao sam u Živi zid i stradao pomažući drugima. Čak sam im stvorio ime. Pernar zna. Vidio sam da su pomogli 50 ljudi i tada sam počeo idealistički objavljivati priče o pomoći ljudima. No kasnije je tu uletjelo svašta.  Ja sam pomogao mnoge ljude koje su me oni spajali na telefon u redakciji i idealistički pomagao no tu je bilo i krivotvorina. Bilo je svašta. Nije problem u tome što je novac nestao, nego u tome što je podijeljen i onima kojima je bio potreban i onima kojima nije.

Grize me to što sam zbog vjere i najboljih namjera stradao i ispao naivan. Oni su se naglo izopačili i sve je postalo grabež. Ja sam vjerovao i ispao naivac jer sam htio svima pomoći. Htio sam vjerovati. I sad želim vjerovati da ima dobrih ljudi i ima, i želim se povezati.

Grozne su i takve situacije javnog linča. Treba pričekati da sud donese pravomoćnu presudu i da se otkrije stvarnost. Imamo udruge s milijunskim iznosima na računima koji su svrha sebi, spadamo li mi tu? Ne.“

I JA IMAM SVOJU CRKVU DA SE POMOLIM KADA JE NAJTEŽE. NE VOLIM SPEKTAKLE, VOLIM U SOBI PRIČATI SA BOGOM, NA KIŠI, U MALOJ CRKVI.

Meni nije bilo teško dati i podijeliti 900 eura tijekom najvećih vrućina u kolovozu kako ne bi uginule životinje, za izgorjele kuće u Omišu, za aktiviste, za bolje društvo, za bolesne i za svakoga kome sam mogao pomoći. Mene je to učinilo sretnijim.

Dobio sam odštetu pa Bog mi je dao da dam, što će mi skupljanje. Pomoć se uvijek vraća, danas ti, sutra ja i naš lanac postaje čvrst, pun dobrote. Naravno da ne tražimo 900 eura, ali veliki interesi za opće dobro moraju djelovati zajedno, a upravo je to naša udruga. Ne možeš od svih očekivati doprinos, a sam nikome ne doprinositi.

Mi ne živimo u NDH ni Jugoslaviji. Živimo sa strahovima današnjice i sutrašnjice. Psihijatrije su pune mladih. Droga, kocka, alkohol. Svijet bez ljubavi.

U prošlost nas vraćaju ljudi koji nam ne daju budućnost. Često se i sam osjećam kao da sam u zatvoru podjela, odredbi i progona mišljenja. Povijest se iskrivljuje. Sadašnjost se iskrivljuje, tako molim barem 10.000 od milijun dobrih ljudi da se dokažu kao naši pripadnici sa donacijom na službeni račun od 10 eura jednom u životu.

Mi ne štetimo drugim medijima, mi ih smatramo partnerima, ali iznosit ćemo stvari koje bole i prešućuju se. Mediji partneri i braća neka nam pomognu u preživljenju i ja osobno ću od male odštete dati za udrugu da se ljudi prestanu bojati.

Što se tiče ilegalnih zadruga i tu sam se usudio sa ljudima napraviti prve korake. Objavio sam ih, prikupili smo sredstva, išli prijaviti u Beč, Graz i Zagreb. Tražiti obustave ovrha i lihvarenja ali došlo je do razdora među ljudima i nepovjenja. Možda su ljudi i najbolje izabrali da je svatko na svoj način se uhvatio u rješavanje. Uključili su odvjetnike, no tu je USKOK trebao zaštititi sve građane neki su i podlegli, to mi je bila strašna priča ali se preklopila sa Živim zidom. Razvikao sam je.

Također sam prvi se usprotivio profiterstvu na Visu, na uzurpiranju javnog dobra Budikovac, divlja gradnja Slavić i Mijić. Podnio sam prijave svim službama. To je podmuklo bilo uništavanje prirode i jednog predivnog otoka. Sramota. Tek nakon imperija i Jutarnji je pisao. Devastirali su predivan otok i ostavili ruševine. No vlasti su ih protjerale i demolirale izgrađene kuće i šatore.

BORBU S NEPRAVDOM PROLAZI VEĆINA GRAĐANA, ALI I ISELJENICI KOJI TO NISU HTJELI BITI.

Ljudska prava nas zanimaju i temelj su našeg statuta. Ako nam se ljudi obrate, dio medijskog sadržaja prilagodit ćemo njihovim potrebama. Željeli bismo više smijeha, ali situacija nije smješna.

One koji žele od srca pomoći, a nisu siromašni, molimo da udružimo ljubav. Donacija se može uplatiti iz osobnih razloga: kao podrška misiji, inicijativi, trpljenju zlostavljanih, dosta vam je sličnog trpljenja, pomoć promjeni, nove važne teme, oprema, podrška timu, temama koje ćemo odabirati i biti korisni. Sve je zakonski namijenjeno djelovanju Imperija i stavite pod „donacija“ da valove ljudi pokrenemo i krenemo od 15.12 za trajno.

Imperij tim: Borna Milat, Toni Eterović i Katarina Baričić

PODACI ZA DONACIJE UDRUZI IMPERIJ LJUBAVI

Naziv primatelja: IMPERIJ LJUBAVI, Banka: Erste & Steiermärkische Bank d.d., IBAN: HR 14 2402 0061 1013 1740 6, SWIFT / BIC: ESBCHR22, Opis plaćanja: Donacija, Predloženi iznos: 10 eura

Glavni urednik: Ispitati za prikrivanje patologa, policiju i tužitelja! Sve tajne su jasne!

Related Posts

Related Posts