KRISTIJAN PERIŠ: TKO JE UTVRDIO DA JE UMRO OD SRCA? PATOLOGIJA POD POVEĆALOM. TKO JE ODOBRIO KREMIRANJE?

Smrt Kristijana Josipa Periša otvara mnogo ozbiljnije pitanje od samog postupanja medicinskih tehničara: pitanje odgovornosti onih koji su trebali utvrditi uzrok smrti, prepoznati moguće znakove nasilja i o tome obavijestiti nadležne institucije.

U središtu javnog interesa mora biti i patolog, odnosno liječnik koji obavlja obdukciju. Njegov nalaz može postati jedan od najvažnijih dokaza u kaznenom postupku. Zato javnost ima pravo znati kako je postupak proveden, na temelju čega su doneseni zaključci i jesu li sve zakonske obveze ispunjene.

Ako je obitelj u početku dobila informaciju da je mladić preminuo od srčanog uzroka, a naknadna istraga otkriva brojne ozljede i sumnju na teško kazneno djelo, tada se mora rekonstruirati cijeli put od trenutka smrti do prvog službenog medicinskog nalaza.

Ne smijemo unaprijed proglašavati krivnju pojedinaca, ali ne smijemo ni dopustiti da ključna pitanja ostanu bez odgovora.

Patolog nije isto što i mrtvozornik: tko je prvi pregledao Kristijanovo tijelo?

Ovo je jedno od najvažnijih pitanja cijelog slučaja. U Hrvatskoj postoje različite odgovornosti i ne smiju se poistovjećivati.

Mrtvozornik je liječnik koji obavlja pregled umrle osobe, utvrđuje smrt, vrijeme i okolnosti smrti te procjenjuje je li riječ o prirodnoj, nasilnoj ili nepoznatoj smrti.

Patolog je liječnik specijalist koji se bavi bolestima i promjenama na tkivima i organima. Specijalist sudske medicine posebno je osposobljen za obdukcije povezane s mogućim nasilnim smrtima i kaznenim djelima.

Prema članku 13. Pravilnika o načinu pregleda umrlih, obdukciju u pravilu obavlja specijalist sudske medicine. Ako u mjestu obavljanja obdukcije nema takvog specijalista, može je obaviti specijalist patološke anatomije. Kod iznenadne smrti u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi obdukciju može obaviti i specijalist patološke anatomije.

Dakle, nije dovoljno pitati je li Kristijan obduciran. Potrebno je utvrditi:

• Tko je prvi pregledao njegovo tijelo nakon smrti?

• Tko je utvrdio i potpisao početnu potvrdu o smrti?

• Je li mrtvozornik zatražio obdukciju?

• Tko je sastavio popratnicu za obdukciju?

• Tko je preuzeo tijelo u Zavodu za sudsku medicinu?

• Tko je osobno obavio obdukciju i potpisao nalaz?

• Je li riječ o specijalistu sudske medicine ili patologije?

• Je li liječnik koji je obavio obdukciju odmah obavijestio policiju ili drugo tijelo nadležno za istragu ako je uočio sumnju na kazneno djelo?

To nisu nevažni administrativni detalji. To je lanac odgovornosti koji mora biti dokumentiran.

Je li patolog utvrdio da je Kristijan umro od zatajenja srca?

Ovdje postoji posebno ozbiljna razlika.

Prema medijskim izvještajima, obitelji je u bolnici rečeno da je Kristian preminuo od zatajenja srca. Međutim, to ne znači da je takvu dijagnozu utvrdio patolog obducent.

Obitelj je, prema objavljenim iskazima, dobila takvo objašnjenje od liječnice. U ovom trenutku nema javno potvrđenog dokaza da je upravo patolog nakon obdukcije zaključio kako je uzrok smrti zatajenje srca.

Štoviše, preliminarni nalaz obdukcije pokazao je brojne ozljede: krvne podljeve, oguljotine, prijelome više rebara i prsne kosti, kao i edem pluća i mozga.

Prema objavljenim informacijama, konačan uzrok smrti još nije bio utvrđen te su bila potrebna dodatna sudsko-medicinska i toksikološka vještačenja.

Zato se nameće pitanje: Tko je i na temelju kojih medicinskih nalaza obitelji priopćio da je riječ o zatajenju srca?

Je li to bila pretpostavka liječnika koji su sudjelovali u reanimaciji? Je li postojala početna dijagnoza? Je li se radilo o uzroku smrti upisanom u dokumentaciju ili samo o usmenom objašnjenju?

To se mora razjasniti uvidom u medicinsku dokumentaciju.

Zatajenje srca kao završni fiziološki događaj nije isto što i utvrđivanje stvarnog uzroka smrti. Srce može prestati raditi zbog različitih razloga, uključujući gušenje, nedostatak kisika, teške ozljede i druge akutne događaje.

Je li obdukciju zatražila majka ili DORH?

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, obdukcija se provodi kada postoji sumnja da je smrt prouzročena kaznenim djelom, kada je to potrebno iz medicinskih razloga, na zahtjev obitelji ili kada osoba umre u zdravstvenoj ustanovi. Dužno se izvjestiti policiju da se dogodio incident i mora izaći Županijski državni odvjetnik.

Članak 236. propisuje da se kod smrti u zdravstvenoj ustanovi obdukcija može izostaviti na zahtjev uže obitelji, uz sporazum ravnatelja, rukovoditelja ustrojstvene jedinice i patologa. Međutim, postoje iznimke u kojima je obdukcija obvezna, primjerice kod neprirodne smrti ili smrti nepoznatog uzroka.

Prema tome, treba utvrditi tko je u Kristijanovu slučaju formalno pokrenuo obdukciju.

Je li ona provedena kao redovna obdukcija nakon smrti u zdravstvenoj ustanovi? Je li je zatražio mrtvozornik zbog nejasnog uzroka smrti? Je li postojala naredba DORH-a ili drugog nadležnog tijela? Ili je obitelj posebno zatražila obdukciju?

To su različite pravne i proceduralne osnove.

Prema javno dostupnim informacijama, obdukcija je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu, ali nije objavljeno dovoljno podataka da bi se pouzdano utvrdilo tko je izdao prvotni nalog i na kojoj pravnoj osnovi.

Je li mrtvozornik morao alarmirati policiju?

Ovo je pitanje posebno važno.

Članak 12. Pravilnika jasno propisuje da mrtvozornik, kada ustanovi ili posumnja na nasilnu smrt povezanu s kaznenim djelom, mora odmah obavijestiti tijelo nadležno za istragu i osigurati da se ne izgube tragovi mogućeg kaznenog djela.

Članak 13. propisuje da mrtvozornik mora uputiti tijelo na obdukciju kada postoji sumnja na nasilnu smrt ili kada je riječ o iznenadnoj smrti nepoznatog odnosno nejasnog uzroka.

Članak 14. dodatno propisuje da liječnik koji obavlja obdukciju mora odmah obavijestiti nadležno istražno tijelo ako postoji sumnja da je smrt prouzročena kaznenim djelom.

Dakle, postoje obveze i mrtvozornika i liječnika (patologa) koji obavlja obdukciju.

Ali postoji važna razlika: sama činjenica da je na tijelu pronađeno više ozljeda ne dokazuje automatski da je patolog već u tom trenutku znao da je počinjeno kazneno djelo. Treba ispitati što je vidio, kada je to utvrdio, kakve je zaključke donio i kome ih je prijavio.

Ako je tijekom obdukcije postojala sumnja na nasilnu smrt, pitanje pravodobnog obavještavanja policije i DORH-a postaje pitanje zakonske odgovornosti.

Kada je policija zapravo saznala za sumnju na nasilnu smrt?

Prema dosad objavljenoj kronologiji, obitelj je nakon što je vidjela Kristijanovo tijelo posumnjala u objašnjenje bolnice i prijavila slučaj policiji. Kaznenu prijavu DORH-u putem odvjetnika podnijela je 23. listopada.

Posebno je važan podatak objavljen 10. studenoga: ravnateljica bolnice Majda Grah pregledala je snimke videonadzora 4. studenoga, nakon sumnji u vjerodostojnost izvješća zaposlenika. Slučaj je policiji prijavila sljedećeg dana, a policija je snimke preuzela 6. studenoga.

To otvara nekoliko pitanja:

• Je li policija odmah postupala po prijavi obitelji?

• Je li DORH odmah naložio potrebne dokazne radnje?

• Je li policija već ranije raspolagala informacijama o mogućim ozljedama?

• Zašto je videonadzor preuzet tek 6. studenoga, ako je obitelj kaznenu prijavu podnijela 23. listopada?

• Je li netko ranije pregledao snimke i zašto?

Ovo su pitanja za policiju, DORH i upravu bolnice. Ne može se bez cjelovite dokumentacije zaključiti tko je odgovoran za eventualno zakašnjenje, ali kronologija zahtijeva objašnjenje.

Tko je patolog koji je obducirao Kristijana Periša?

Ovo je pitanje koje zaslužuje poseban odgovor nadležnih institucija.

Javnosti zasad nije poznato dovoljno provjerenih podataka o identitetu liječnika koji je osobno obavio prvu obdukciju, njegovoj specijalizaciji, ulozi u daljnjim vještačenjima i komunikaciji s istražnim tijelima.

Ipak, institucije bi trebale odgovoriti:

1. Tko je obavio obdukciju?

2. Koju specijalizaciju ima liječnik?

3. Tko je potpisao preliminarni nalaz?

4. Tko izrađuje konačno sudsko-medicinsko mišljenje?

5. Jesu li obavljene dodatne analize uzoraka?

6. Je li patolog tijekom obdukcije kontaktirao policiju ili DORH?

7. Postoji li zapisnik o komunikaciji i dostavi nalaza?

Sudsko-medicinski nalazi mogu presudno utjecati na sudsku istinu, ne smiju biti izvan stručne i pravne kontrole.

Može li se dogoditi da obdukcija ne prepozna nasilnu smrt?

Vrlo teško prema opisu očiglednih i vidljivih lomova. Može se dogoditi da prva obdukcija ne pruži konačan odgovor o uzroku smrti. Pojedine ozljede zahtijevaju histološke analize, toksikološka ispitivanja, pregled medicinske dokumentacije i usporedbu s drugim dokazima.

Posebno je važno što je Kristijanovo tijelo nakon obdukcije kremirano. Zato je potrebno utvrditi jesu li svi potrebni uzorci, fotografije, preparati i dokumentacija pravilno sačuvani kako bi se omogućila neovisna stručna provjera.

Ne smije postojati nedodirljivost medicinskog nalaza

Kristijanova obitelj ne smije ostati sama u traženju odgovora. Javnost ima pravo zahtijevati da se utvrdi svaki korak, od prvog pregleda tijela do posljednjeg sudsko-medicinskog vještačenja.

Ali sada dolazimo do iznimno važnog pitanja.

Je li prije kremiranja obitelj imala informaciju o svim ozljedama i preliminarnim rezultatima obdukcije Preliminarna obdukcija pokazala je prijelome rebara i prsne kosti, krvne podljeve, oguljotine te edem pluća i mozga. Konačan uzrok smrti tada još nije bio utvrđen.

Kremiranje ne znači da je istraga onemogućena. Uzorci tkiva, organi, histološki preparati, toksikološki uzorci, fotografije i obdukcijska dokumentacija mogu ostati dostupni za daljnja vještačenja.

Međutim:

1. Tko je odobrio kremiranje i kada?

2. Je li obitelj prije kremiranja bila upoznata s preliminarnim nalazom?

3. Jesu li svi potrebni uzorci uzeti i pravilno pohranjeni?

4. Je li DORH prije kremiranja znao za sumnju na nasilnu smrt i imao mogućnost zatražiti dodatne preglede?

Posebno je važno utvrditi je li tijelo kremirano prije nego što je obitelj uopće mogla dobiti cjelovito objašnjenje ozljeda i uzroka smrti.

To je legitimno pitanje za DORH, a ne optužba da je netko namjerno uklonio dokaze.

Pripremio Toni Eterović, foto Jutarnji.hr